Djeca ne trebaju da ih
se podučava trgovini, nego da ih se uputi u svijet. Ukratko rečeno, žena je
obično zatvorena u kuću s ljudskim bićem u vrijeme kada on postavlja sva
pitanja koja postoje i neka koja ne postoje. Bilo bi čudno ako bi zadržala
nešto od uskosti specijalista. Ako itko kaže da je ova dužnost općeg
prosvjetljivanja u sebi preuzbudljiva i okrutna, mogu shvatiti to mišljenje.
Mogu samo reći da je naša rasa smatrala vrijednim to breme staviti na ženu,
kako bi se zadržao zdrav razum ovoga svijeta. Ali kada ljudi počnu govoriti o
dužnostima u domaćinstvu kao ne pretjerano teškima, nego trivijalnim i
turobnim, jednostavno odustajem od rasprave. Jer niti s najvećim naprezanjem
mašte ne mogu shvatiti što žele reći. Kada se domaćinstvo, primjerice, naziva
tlakom sva poteškoća dolazi od dvostrukog značenja te riječi. Ako tlaka znači
samo mukotrpan posao, priznajem da se žene jako tlače u domovima, kao što se
muškarac tlači u katedrali ili za topom u Trafalgaru. Ali ako to označava da je
mukotrpan posao težak zato što je sitan, bezbojan i od malog značaja za dušu,
tada, kao što sam rekao, odustajem. Ne znam što tim riječima žele reći. Biti
kraljica Elizabeta u određenom prostoru, odlučivati o trgovini, banketima, radu
i praznicima, biti Whiteley u određenom prostoru, podučavati moralu, manirama,
teologiji i higijeni. Mogu shvatiti kako to može iscrpiti um, ali ne mogu
zamisliti kako ga može suziti. Kako može biti veća karijera poučavati tuđu
djecu Pitagorin poučak, a manja karijera podučavati vlastitu djecu cijelom
svemiru? Kako može biti široko biti jedna te ista stvar svima, a uska stvar
biti sve nekome? Ne. Ženska funkcija je naporna, ali ne zato što je malena,
nego zato što je divovska. Žalit ću gospođicu Jones zbog veličine njezine
zadaće. Nikada ju neću žaliti zbog njezine malenkosti.
Gospodine Chestertonian, divno mi je jer poziv na majčinstvo doživljavate tako duboko, važno, ozbiljno i odgovorno.
OdgovoriIzbrišiAli moram reći da se ovo u današnjem vremenu teško može provesti. Zapravo ne znam kako bih to i mogla zamisliti.
Mislim da se dijete i uči da rad donosi napredak time da ono s vremenom shvaća da roditelji idu na posao zbog njega jer njemu treba hrana, odjeća i ostalo i stvara se u njemu shvaćanje rada kao sredstva do sredstva za život. Dakle, nije to toliko loše da majka radi i svojim primjerom time pokazuje djeci čemu to, između ostaloga služi, a niti je loše da ona u krugu u kojem radi donese tim ljudima nešto dobro i svojim sposobnostima i znanjem unaprijedi mikrosvijet u kojem živi.
Nadalje, to je danas nemoguće zbog vrijednosti koje imamo i standarda koji postoji-imati djecu, oca koji radi i majku koja odgaja. Čisto ekonomski gledano... Ne znam je li izvedivo.
Također, mislim da je ženi koja bi mogla puno u znanosti doprinijeti zbog sposobnosti koje joj je Bog dao, ili aktivirati neke stvari u društvu zbog pozicije na kojoj radi bilo teško gledati to zanimanje sa strane i misliti što bi ona sve napravila po tome pitanju, čak uzevši u obzir nesebičnost koju ona ima ostavljajući svoje ambicije radi dobrog odgoja svoje djece.
Iako, moram priznati, nisam potpuno sigurna kako bi to trebalo modificirati da žena bude zadovoljna po tom pitanju, muškarac isto zadovoljan, a i djeca dobro odgojena, slažem se da je odgoj ozbiljan i zahtjevan posao i da bi se trebalo o ženinom poslu diskutirati da li da ona radi puno radno vrijeme, ili uopće ne, ili modificirano skraćeno, ili...
Mislim da za sebe sad uzimam mišljenje da je najbolje da žena bude s djetetom do određene dobi, npr.1-2-3 god i onda nastavi rad... Zbog ovog svega gore navedenog
M.B. je lijepo prokomentirao bit onoga što je Chesterton htio nagalsiti ovim isječkom, ja ću ostaviti svoj komentar, malo će se ponoviti misao jer sam svoj natipkao prije nego sam ga uočio:
IzbrišiChesterton je prije svega želio nagalasit veličinu i značaj uloge žene kao majke, budući da su mnogi kao i danas nažalost tu ulogu doživljavali kao manje vrijednom. Ako si žena s velikim društvenim položajem, onda je tvoje zanimanje vrijedno, ako si majka petero djece i zbog toga se ne stigneš u potpunosti posvetiti karijeri onda je tvoja uloga u društvu od male vrijednosti. Taj trend se vidi i danas kad se kao uspješne žene ističe samo one koje su uspjele u poslovnom svijetu, a trud običnih žena kao majki eto nije toliko interesantan. Ovdje se također ističe i Chestertonova filozofija po kojoj je ono što je većini dostupno puno ljepše i uzbudljivije od onoga što je malome broju ljudi dostupno. Neće svaka žena imati priliku biti premijerka, direktorica i slično, ali će mnogo njih imati priliku biti nešto puno značajnije i uzbudljivije: majka. Nije Chesterton bio protiv toga da žena radi, pisao je i o tome, ali ono protiv čega je bio jest upravo omalovažavanje ženine uloge kao majke.
Ono što ja smatram je da bi žena barem terbala imati izbor hoće li raditi ili ostati doma uz djecu. Danas tog izbora nažalost nema budući da obitelji jedva krpaju kraj s krajem i s dvije plaće. To nije dobro budući da danas šefovi kroje obiteljima i koliko će imati djece, jer poznato je da je jedno od učestalih pitanja ženama za radno mjesto i koliko djece planiraju imati.
Odgovor na prethodni komentar: Također, mislim da je ženi koja bi mogla puno u znanosti doprinijeti zbog sposobnosti koje joj je Bog dao, ili aktivirati neke stvari u društvu zbog pozicije na kojoj radi bilo teško gledati to zanimanje sa strane i misliti što bi ona sve napravila po tome pitanju..
OdgovoriIzbrišiNe znam koliko autorica ima godina, no činjenica je da sa svakom godinom života ima sve više stvari koje ste mogli napraviti da ste drugačije oblikovali svoj život. Međutim niste i trebate se biti u stanju nositi s time.
Chesterton ne kritizira žene koje rade, nego percepciju po kojoj je ostajanjem kod kuće s djecom žena osuđena na dosadu, dok bi izvan kuće doživljavala fantastična iskustva i posvemašnje samoispunjenje.
Ostvarivanje neke "velike karijere" (direktor, vrhunski znanstvenik, vodeći liječnik, vodeći odvjetnik) podrazumijeva da osoba sva svoja 24 sata dnevno može posvetiti karijeri tj. da postoji ne samo supruga već često i šira obitelj (roditelji nekoga od supružnika) ili pak služinčad (ako je možemo platiti) koja će biti usmjerena kao potpora da navedena osoba ostvari karijeru. A kad ta osoba dođe kući nakon napornog radnog dana, neće ona biti glavna u odgoju djece nego onaj drugi supružnik (nije bez razloga da se prilikom razvoda stečena imovina, izuzevši nasljedstva, dijeli po pola). Supruga i ja oboje imamo osjećaj da podvojenošću između posla i obitelji zapravo nismo niti posebno dobri na poslu (nemamo na raspolaganju 24 sata dnevno za "karijeru", tako da je naš doprinos solidan, ali ipak mediokritetan) niti kao roditelji (nakon teškog radnog dana, osobi strganoj od umora često je najlakše ili dijete pustiti ga da postupa pogrešno ili okončati pogrešne postupke deranjem ili pljuskom, a daleko teže imati živaca mirno mu objasniti). Nema lijeka nego naučiti nositi se time.
Pax +
Ma muke ti ježove, nisam bila feminist, al kad gledam ovo, čini mi se da ću postat. Već sam mislila prije komentirat ovaj post, al reko ma pusti kraju. Al kad ovo vidim, opet ne mogu odolit da ne komentiram.
IzbrišiChesterton ne kritizira žene koje rade, nego percepciju po kojoj je ostajanjem kod kuće s djecom žena osuđena na dosadu, dok bi izvan kuće doživljavala fantastična iskustva i posvemašnje samoispunjenje.
Percepciju, reče ti? A oklen tebi ili čestertonu da je to percepcija, a ne stvarnost? Znadete li vi koju ženu da sjedi doma i ne radi, nego je posvećena obitelji? Jeste je pitali za mišljenje o tom statusu? Jedna moja stara prijateljica je u toj kategoriji. Ima joj muž kat kuće, tako da nemaju izdataka za kredit ili stanarinu, pa su si mogli priuštiti da žive od jedne plaće. A još ona, upravo usljed osnivanja obitelji, nije završila faks kojeg je bila započela, pa zaposlenje znači da neće raditi neke fine i cijenjene poslove. No žena je nakon dvoje djece, i četiri godine staža domaćice, rekla - daj bilo šta, al ako ovako nastavim poludit ću. Zaposlila se ko prodavačica u pekari, divlje smjene, premješta je čas ovamo čas onamo, radi i petkom i svetkom, plaća nije bajna, još je na poslu znaju kolegice podbadat, al kad joj spomeneš da bi mogla biti opet domaćica Booože sačuvaj. Ni pomislit. Takva je njena reakcija, a nikad nije bila ambiciozan tip od karijere. To je jedan najizrazitiji primjer, a znam još što izravno što po čuvenju barem tri žene u toj poziciji, i sve žale što ne rade i kažu da im je za ispalit. I sad kome da ja vjerujem - njima koje su to oprobale u praksi ili dokonim filozofima koji nemaju pametnijeg posla nego filozofirat kako bi *drugi* trebali živjeti i kako će se tada osjećati? Kako vi ove gore moje opažene činjenice uklapate u svoju teoriju? Imate li uopće kakvo obrazloženje, ili je kod vas - ako činjenice na pašu uz teoriju, to gore po činjenice?
Da ste čitali pozornije moj gornji komentar uvidjeli biste da se radi o mojoj vlastitoj supruzi i našoj (ne mojoj, nego našoj: njezinoj i mojoj) percepciji naše (njezine i moje)stvarnosti.
IzbrišiSvakako je lakše raditi u pekari (mozak off), nego odgajati djecu. To je činjenica.
Ne znam, Ina, jeste li Vi majka. Ako niste, svakako imate pravo govoriti, ali Vaša razmišljanja neće biti zasnovana na bilo kakvom realnom iskustvu. Za razliku od vas, moj komentar je zasnovan na mojem osobnom iskustvu supruga i oca.
IzbrišiVjerujte mi, ako niste supruga i majka i mislite da je teško, mogu Vam sad odmah reći. kad jednom postanete supruga i majka bit će daleko teže nego što mislite.
A da ti malo bolje razmisliš o mojim riječima, onda bi lako zaključio da se percepcija tvoje žene (o tome kako sjediti doma s djecom nije dosadno) ne računa, jer je tvoja žena zaposlena. Kad da otkaz, i bude sjedila s djecom doma barem dvije ili tri godine, ako i tada bude tvrdila da to nije dosadno i da ispunava jednako ili više kao i paralelni rad, onda ćemo eto imati i primjer koji govori suprotno. No o tom po tom. Zasad su to samo fantazije, naspram konkretnih svjedočanstava žena koje *zbilja* jesu domaćice.
IzbrišiŠto se mog statusa tiče, prva stvar - nije lijepo ljudima začipati usta izjavama o tome kako nemaju djecu. Naime, kad bih ja onda po toj logici ustvrdila da svećenici nemaju što pričati o seksu jerbo se ne seksaju (barem načelno), bi li ti prihvatio takvu tvrdnju? Inače, ja nemam djecu i zaposlena sam, moglo bi se reći da sam ja žena od karijere, iako mi do iste nije baš stalo. Zato ja i nisam navela svoje mišljenje o tome kako je biti domaćica, nego *svjedočanstva* žena koje *zbilja* jesu domaćice. Naime, obzirom da i nisam baš luda za svojim poslom, ponekad mi se čini kao bajka lijepo sjediti kući i ne brinuti o raznim gluparijama s posla. Međutim, nije mi na kraj pameti svoju fantaziju o tome kako to izgleda ne biti zaposlen pretpostavljati *iskustvu* žena koje zbilja jesu u toj situaciji. Ako one listom tvrde da je to naporno i dosadno, onda tu nešto ima, i onda me živciraju dokoni filozofi poput Chestertona ili tebe koji svoje filozofije pretpostavljaju empirijskim činjenicama.
Inače, to da je teško raditi puno radno vrijeme (a ponekad i više), a istovremeno biti i majka obitelji, tu se slažemo. Međutim, taj problem se može rješavati na više načina, recimo, meni pada na pamet skraćeno radno vrijeme za žene koje su majke. No svakako, to je pitanje koje zahtjeva puno dublje promišljanje što bi bilo najzgodnije obzirom na suvremeno uređenje društva. No to je već malo teže, ne? Puno je lakše mudrijašiti o tome kako je sjediti doma sama bajka, koja će donijeti ispunjenje svima, pogotovo je to lako onima koji sami neće osjećati posljedice svojih mudrijaških teorija nego će to osjećati neki drugi.
Poštavana Babette, zanimljivo mi je kako prigovarate da "nije lijepo ljudima začipati usta izjavama o tome kako nemaju djecu", a onda malo poslije vi Chestertonu začepljate usta kao "dokonom filozofu" zato jer nije žena koja čuva djecu. Pa što mislite da Chesterton isto nije susretao žene i obitelji svoga doba, da nije poznavao nijednu ženu, pogotovo u ono doba, koja doma čuva djecu i da nije razmišljao na temelju bilo kakvih empirijskih činjenica. Osim toga i sam je imao ženu, iako, istina, nisu mogli imati djecu.
IzbrišiPostoje i neke razlike između njegovog i našeg doba koje treba uzeti u obzir u pogledu raznih pomagala koja čine da ipak kućanski poslovi ne uzimaju više toliko vremena kao u njegovo doba, te je i na taj način danas vjerojatno lakše kombinirati posao izvan kuće s onim u kući. Ova opcija skraćenog radnog vremena za žene koje su majke se i meni čini kao zanimljivo rješenje za trenutnu situaciju društva, ali sa skraćenim se radnim vremenom teško može izgrdaiti karijera.
Ono temeljno što bih ja naglasio iz Chestertonove misli je da nema veće karijere od majčinstva koje se počelo promatrati kao drugorazredna karijera u odnosu na onu poslovnu. Da vaše prijateljice žive u svijetu koji više cijeni majčinsku karijeru, da se u novinama čita o uspješnim majkama, a ne samo o uspješnim poslovnim ženama, da država i kroz financiranje dostojno vrednuje ulogu majke i domaćice vjerojatno bi se drugačije osjećale. Društvena situacija u tom pogledu ne valja i ne odgovara prirodi čovjeka. Ja smatram da društvo treba prilagoditi da odgovara prirodi čovjeka jer čovjek je na prvom mjestu, vi možda smatrate da prirodu čovjeka treba prilagoditi lošoj situaciji društva. Ipak neki pokazatelji govore da ta prilagodba čovjekove prirode nikako ne ide. Stres je najčešća bolest, sve je više nezadovoljnih koji ne nalaze neki dublji smisao života, self help knjige su bestseleri iako, naravno, nakon jedne selfhelp knjige treba pročitati još desetak na istu temu jer nekako kao da prethodna nije pomogla.
Također jemo li uopće išta pitali "drugu stranu" na koju se nekako često zaboravlja, a to su djeca. Nekako mi se čini da ih feministkinje počesto zaboravljaju iako su 50% djece curice, ili možda njih ne smatraju za žene budući da još ne mogu nositi transparente i protestirati? Što bi dijete htjelo? Majku koja će moći intenzivno biti uz njega barem tih ranih godina njegovog razvoja ili majku koja će doći u 17 sati opterećena s bezbroj problema, a još doma mora obavit hrpu poslova?
@Ina
IzbrišiŽena mi je sjedila doma s djecom 3 godine. U te 3 godine uspjela je završiti i fakultet. Onda se zaposlila jer smo je okolina (moji i njeni roditelji) i ja na to nagovarali. Naravno, meni se tipično malograđanski činilo da će njena plaća omogućiti da idemo na more, da djeca u budućnosti uče strane jezike i sve one druge malograđanske tričarije. Sad imamo više novaca i mnogo ga više rasipamo jer imamo malo vremena (vrijeme jest novac, tko ga nema mora ga kupiti). Kriv sam što sam popustio pritisku svoje okoline tj. svojih roditelja koji će otići u mirovinu kad ih zakon na to natjera. Naravno, obje moje bake bile su domaćice i brinule se za mene kao dijete, a dosta i za moje roditelje. Suprugu i mene ne dočeka baka-servis. ujutro odvedem djecu u vrtić, dođem po njih, sjednem, nemam snage slušati djecu i shvatim da ih vrtić odgaja više nego supruga i ja. Mene su barem odgajale moje bake.
@Chastertonian:
IzbrišiPrvo što se tiče začipanja usta Chestertonu, ja nisam rekla da je njegovo mišljenje manje vrijedno zato jer nije žena i nema djecu, nego zato što filozofira o nečemu ne uzimajući u obzir empiriju. To je posve različito od onoga što je MB napravio u mom slučaju. Ti kažeš zar ja mislim da u njegovo vrijeme nije bilo takvih žena koje su tako svjedočile. E pa ne znam, ne vidim da se on igdje osvrće na to ili adresira taj problem. To upravo i jest problem, što filozofira ne obazirući se i ne objašnjavajući povratnu empirijsku informaciju.
Inače, i ti i MB kao da živite na Marsu. Ja ne znam iz kojeg ste kraja vi, ali brate u mom kraju su žene (moja baka) itekako morale raditi poljske poslove, dakle nisu bile samo majke i kućanice, jer je to bio siromašan kraj. Samo se to sve radilo u krugu kilometar od kuće i u kraćim periodima, zbog drugačije organizacije života i načina privređivanja, pa se to sve sretnije moglo integrirati zajedno. Dakle ta institucija majke koja samo sjedi doma i bavi se djecom jednostavno NIJE POSTOJALA nikad kroz povijest. Žene su paralelno s kućanskim poslovima radile i druge poslove, i bile integrirane u zajednicu odraslih. I sad kad se to na silu ide sjeći ili zanemarivati, naravno da nastaje cirkus. Ako se recimo vratimo na situaciju moje prijateljice, važan faktor u cijeloj priči je da je njihova kuća podalje od grada, pa treba putovati rijetkim autobusima za koje je karta skupa (a na jednoj plaći si ne mogu priuštiti dva auta), a i u tom naselju su podalje od glavne ceste, te nema baš nekih sadržaja gdje bi se ljudi mogli družiti. Dakle, ostajati kući znači biti osuđen iz dana u dan, od 7 pa do 17, ne viđati apsolutno žive duše, i ne moći se maknuti nigdje iz kuće. Takva situacija nije u skladu s ljudskom prirodom. Vi se možete ne obazirati na te probleme, kao što vidim da se ne obazirete, ali ti problemi su stvarni. Dakle, nisam ja ta koja želi ljudsku prirodu prilagoditi lošoj situaciji, nego *vi*, i to tako da ženu koja je ljudsko biće i naviklo biti integrirano u ljudsku zajednicu bez riječi odsijecate od iste. I onda trabunjate o nekakvoj karijeri! Koju vražju karijeru čovjek može ganjati kao prodavač u pekari? Ha?
A što se pitanja djece tiče, složila bih se s tobom da vjerojatno ne žele majku koja nikad nije doma, ali sumnjam da bi željeli i majku koja im je stalno za vratom. Ni to mi se ne čini baš prirodno. Znam obitelj gdje žena silom prilika ne radi (ne može dobiti stalan posao, nego tek tu i tamo zamjene), pa su dijete ipak uključili u vrtić jer su zaključili da nije baš najzdravije da je stalno doma samo s mamom.
@MB: A vidi - mene je odgajala ulica (u smislu da su mi roditelji bili oboje zaposleni, a baka nisam imala, tj. jedna jedina koja je tada još bila živa je bila prestara i živjela je na selu). Ono, klasična priča o ključiću oko vrata. I ne samo da je to bila moja priča, nego je to bila priča većine djece u ulici. I zanimljivo, da idem raditi listu stvari za koje mislim da su bile i ispale loše u mom životu, ta stvar ne bi ni primirisala blizu vrha te liste, ma ne znam bi li se uopće i našla na njoj.
IzbrišiNo na stranu to, moram primijetiti da sam se po čitanju tvog komentara upitala - pa dobro, ko je ovdje lud. Čitnula sam i Lukin komentar, pa vidim da i ti i on spominjete nekakav pritisak okoline zbog kojeg vam kao žene ipak rade iako i vi i one kao želite da žene ostaju doma. Pa ja moram priznat da mi je to jedan od najluđih razloga koje sam čula zašto netko ide raditi? Helou? Pa koji faktor u životu je čovjeku mišljenje okoline? Da vam dođu susjedi i kažu da morate spucat svu svoju ušteđevinu na dvotjedni provod u luksuznom hotelu na bahamima, vi biste ih poslušali? Znači vama je mišljenje okoline vrhovna vrijednost u hijerarhiji vrijednosti, kad se prema tome ravnate i organizirate, kad vam žene idu raditi zbog tog mišljenja iako i vi i one želite da one budu doma. Hajde ti meni lijepo objasni - ako misliš da bi žena trebala ostajati doma, ako se ona slaže s tobom, ako se kajete zbog svoje nekadašnje 'malograđanštine', koji vrag vas priječi da ona lijepo da otkaz i da bude domaćica?
Dakle, Vi ste kao četverogodišnje dijete imali ključić oko vrata? Nadam se da ste ipak bili u vrtiću ili je neka susjeda pazila na Vas. Ne govorim o dvanaestogodišnjacima, nego o djeci od 3-4 godine.
IzbrišiNije baš s 3-4 godine, ali 5-6 bi već moglo biti. Mislim da se sjećam jedne prigode kad sam nosila taj ključić, a nisam još išla u školu. Kad sam pošla u školu sasvim sigurno sam ga nosila od prvog osnovne, jer je škola trajala kraće nego radno vrijeme roditelja. Čak smo sami išli kupiti kruh i salamu, a znali smo sami sebi i popržiti jaja. I?
IzbrišiPrimijetio bih nekoliko stvari ovdje.
OdgovoriIzbrišiKao prvo, mislim da nitko ovdje (pa ni GKC) ne misli da bi ženama koje se žele ostvariti kroz rad to trebalo zabraniti. Radi se o tome da se onim ženama koje se žele ostvariti kroz svoj poziv supruge, majke i upraviteljice domaćinstva to omogući. Nažalost, situacija je danas takva da se takve žene najčešće šikanira od strane okoline. Ja sam također suprug i otac. Moja supruga je više puta izrazila želju da bi ostala kući i postala "profesionalna domaćica". Reakcija okoline je bila uvijek po isto šabloni. Od toga da što bi neki dali da u ovim teškim vremenima imaju posao, pa do tipičnog pitanja zar je završila fakultet zato da "stoji doma"? I pri tome se riječi "stoji doma" uvijek intoniraju kao da je to nešto najužasnije što čovjeka može snaći. Pritisak okoline je strašan, podrške nema od nikoga osim od mene. I onda se još mene - koji joj jedini dajem podršku od svih - ponekad gleda poprijeko, kao šovinistu.
Dakle, ono na što se GKC žali je upravo taj omalovažavački stav, po kojemu je žena koja odluči ostati doma nazadna, zadrta, glupa; a suprug joj je homo balcanicus, patrijarh koji je želi podjarmiti.
Drugo, pitanje je kako se država tu treba postaviti. Danas imamo npr. povlaštene kredite i poticaje za žene u poduzetništvu. Dakle, država financijski pomaže žene koje se odluče baviti biznisom. OK, to pokazuje da država ima novaca za takve stvari. Zašto onda ta ista država ne bi napravila sustav poticaja za žene koje odluče od svog poziva supruge i majke napraviti profesionalni poziv, i na primjer uvela ili mogućnost da žena radi pola radnog vremena ili subvencionirala žene koje žele ostati doma?
Treće, sjećam se da mi je majka jednom pričala kako u njeno vrijeme supruge visokoobrazovanih muškaraca nisu radile i da su te obitelji imale u prosjeku troje djece i da su živjeli na visokoj nozi. Danas bračni par od kojih su oboje visokoobrazovani i imaju djecu jedva sklapa kraj s krajem, nema govora o životu na visokoj nozi (govorim iz iskustva). Meni se čini kao da je situacija od prilike ovakva: prije 50 godina muškarac je imao plaću 15.000 kn; danas oboje imaju po 7.500 kn. Prihodi u kući se nisu udvostručili, već je plaća prepolovljena.
Četvrto, pitanje je čak i ekonomske isplativosti sustava u kojem oboje rade. Ako je žena doma, onda se muškarac može bolje posvetiti poslu i biti bolji stručnjak. Ne samo zato jer može ostati dulje na poslu kad treba, već zato što se ne mora brinuti o cijelom nizu stvari za koje se sada brine (od toga kada treba pokupiti djecu u vrtić, do toga je li skuhan ručak ili jesu li oprane čarape). Što je bolje? Jedan stručnjak ili dva mediokriteta?
I posljednje, tu je pitanje djece. Kao što je Chestertonian rekao, nitko njih ne pita što je za njih najbolje? Da li da odrastaju uz majku ili uz tetu u vrtiću ili guvernantu? Opet iz vlastitog iskustva govorim, jer sam vidio kako to izgleda kada se majka nakon prodiljnog dopusta mora rastati od djeteta, da djete ništa na svijetu više ne želi nego svoju mamu.
Nitko ne smatra da bi ženama koje se žele ostvariti kroz rad to trebalo zabraniti? Naravno da nitko to *danas* ne smatra, kad su se žene izborile za svoje pravo na rad. Međutim, kad bi se dogodilo da žene masovno ponovo postanu samo domaćice, onda bi se čisto po prirodnom zakonu utroška manje energije žene prestale i obrazovati, a onda bi se opet počele smatrati glupima i manje vrijednima. Nije li ono Toma Akvinski pričao razne miline o vrijednosti žena naspram muškaraca? E, to ti je logična posljedica takve situacije.
OdgovoriIzbrišiInače, moram se osvrnuti na to pitanje koje kažeš postavljaju tvojoj ženi - da zar se obrazovala da stoji doma. To je posve prirodno pitanje. Možda ti toga nisi svjestan, ali obrazovanje tvoje žene je KOŠTALO!!! Ako nije ona ta koja ga je platila, ne znači da nije koštalo. Koštalo je, i to skupo. Za posao majke i domaćice to znanje koje je stekla je prilično beskorisno, dakle to je onda bačen novac. Kad bi se počelo masovno događati da se žene visoko obrazuju, pa da to znanje kasnije ne koriste, vjerujem da bi se vrlo brzo poteglo pitanje opravdanosti takvog obrazovanja žena. I to je jedan faktor o kojem valja razmisliti, ne?
Nadalje, tebi ide isto pitanje kao MB-u? Zar je pritisak okoline jedini razlog zašto tvoja žena ide raditi? Ponovit ću - to mi je još najluđi razlog zašto bi netko išao raditi. Dakle, tko ili što vam priječi da ona lijepo da otkaz i ostane kući ako oboje tako želite?
Što se tiče skraćenog radnog vremena, meni se to čini neloša ideja. No izgleda da država ne može napraviti ni da se poštuje regularno radno vrijeme i žena i muškaraca od 40 sati tjedno, tako da je nekakvo skraćeno radno vrijeme pogotovo znanstvena fantastika. Inače, ja ne vjerujem u neki veliki pritisak društva, jer se sjećam kad je ono na kratak period država uvela da žene s trećim djetetom mogu otići na tri godine plaćenog porodiljnog dopusta, da je dosta žena to iskoristilo da rodi treće dijete i da je okolina na to uglavnom gledala kao na pametnu odluku i dobro korištenje situacije.
Nadalje, taj pasus o nekim ljepšim vremenima, kad su visokoobrazovani ljudi kao mogli živjeti na visokoj nozi, naspram kukavnih današnjih vremena kad to više ne mogu... ajme, to mi opako miriše na snobizam. Fuj, fuj, fuj. Pa bolje da ne komentiram. Ugh... yuck. Uh, yuck, yuck. Ma bolje da ne počinjem o tome...
Inače, što se tiče ekonomske isplativosti, opet moram upitati - ako bi to bilo isplativije, a ko vam brani da ona da otkaz? Kome uopće isplativije? Možda državi? U tom slučaju bih rekla da se precjenjuješ. Poprilično. Ne moš ti postat toliko veći stručnjak koliko ona može posla napraviti u 8 sati.
@Ina,
Izbrišikažete: "Dakle ta institucija majke koja samo sjedi doma i bavi se djecom jednostavno NIJE POSTOJALA nikad kroz povijest. Žene su paralelno s kućanskim poslovima radile i druge poslove, i bile integrirane u zajednicu odraslih."
Onda kažete: "Nitko ne smatra da bi ženama koje se žele ostvariti kroz rad to trebalo zabraniti? Naravno da nitko to *danas* ne smatra, kad su se žene izborile za svoje pravo na rad. Međutim, kad bi se dogodilo da žene masovno ponovo postanu samo domaćice, onda bi se čisto po prirodnom zakonu utroška manje energije žene prestale i obrazovati".
Kažete da žene nisu bile domaćice, a onda opet da jesu. Pa što je onda od toga točno? Tvrdim da je točno ono prvo: u ruralnoj sredini nije bilo domaćica. E sada, kada pitate zašto mene i Luku muči pritisak sredine, samo si malčice zamislite što je u ruralnoj zajednici prije 100 ili 200 godina značio pritisak sredine. Mislite li da je to bila anarhosindikalistička skupina ljudi? Zajednica je bila sve, pojedinac ništa.
"Ne moš ti postat toliko veći stručnjak koliko ona može posla napraviti u 8 sati."
IzbrišiNe podcjenjujte dobro plaćene poslove. Ne rade svi muškarcu u pekarni. Eto mi šogor programer, radi 12 sati dnevno i zaradi 25-30 tisuća na mjesec. Mogao bi raditi 8-9 sati za 10 tisuća i žena mu 8 sati za 5 tisuća.
@MB: A zašto bi žena za 8 sati zarađivala 5 tisuća, dok muškarčevu plaću za otprilike isto vrijeme procjenjuješ na 10 tisuća? Ne rade ni sve žene u pekarni, pametno moje! Toliko o tvom mišljenju o ženama i njihovoj sposobnosti. Vidim ja da ne bi trebalo dugo tebi za povratak na Tomu Akvinskoga i njegove teorije o ženama.
Izbriši@MB: Amo sad na taj prvi komentar. Nije mi uopće jasno što bi ta usporedba pritiska okoline prije 200 godina i danas trebala značiti. Ja sam mišljenja da se pritisci okoline onda i danas uopće ne mogu uspoređivati. Prije su ljudi puno više ovisili o okolini, a danas skoro pa uopće ne. Prije ti je trebao susjed za pomoć uzorat, uskopat, sazidat kuću. Za što ti susjed danas treba? Za ništa. Sve što ti treba možeš naći u trgovačkom centru. Daj para prijatelju, pa nema čega nema.
IzbrišiInače, koliko vidim nisi odgovorio - zašto ti žena ne da otkaz?
PS. Što se tiče tog pitanja što je točno - točno je oboje. U ruralnoj sredini nije bilo domaćica, ni danas ih baš nema. No postojao je početni period industrijalizacije, a tada su žene tražile svoje mjesto pod suncem u novom načinu privređivanja.
@Ina
Izbriši"A zašto bi žena za 8 sati zarađivala 5 tisuća, dok muškarčevu plaću za otprilike isto vrijeme procjenjuješ na 10 tisuća".
Zato jer tako kaže zakon tržišta. Vještine i iskustvo koje šogor posjeduje može u bilo kojoj informatičkoj firmi naplatiti 10 tisuća na mjesec. Šogorica je administrativni referent pa ne vidim kako bi zaradila više od toga, osim da otvori svoju firmu i radi korak po korak.
Nisam kriv što su ljudi spremni platiti programera bar 10 tisuća na mjesec, a administrativnu referenticu nekoliko tisuća. Možda ima veze s time što osoba s njenim vještinama i iskustvom ima na tisuće i tisuće, a s njegovim par stotina.
@baba Jaga
IzbrišiEto vidiš, susjed ti ne treba, rođak ti ne treba, roditelj ti ne treba. Ali jednom kad pogriješiš nema povratka. Ostaješ sam u kaši koju si skuhao. Vremena kada je njemački penzioner od 60. do smrti živio na Costa del Sol su prošla. Kad ja budem za penziju (ako doživim), više neće biti penzija kao danas nego ono što si za života uštedio. Plus onaj novac i pomoć ruku koju ti pruže djeca, ako ih imaš i ako si s njima u dobrim odnosima. Ja sam bio uz baku i djeda dok su umirali, u svome domu, ne u bolnici ili staračkome dome, ja sam im zatvorio oči i ja sam ih mrtve oblačio za ukop. Nadam se da će uz mene biti moja djeca i/ili unuci ako budem umirao star i onemoćao. To se ne može kupiti u supermarketu.
Na drugom mjestu dolje ću i ja dati odgovor zašto moja žena ne da otkaz.
Što se tiče školovanja. Argument ne stoji, jer bi se isto to moglo reći za bilo koga tko u kasnijoj fazi života promijeni zanimanje koje izlazi iz njegove struke. Znamo da velik broj (većina?) onih koji završe fakultet na koncu rade posao za koji nisu školovani. Ako npr. neki inženjer građevine nakon pet godina rada u struci odluči otvoriti privatan posao trgovine umjetnim cvijećem i u tome uspije, nitko mu neće reći "pa jesi li se za to školovao?". Ili kada profesor komparativne književnosti postane premijer, nitko mu ne spočitava da se bezveze školovao. Školovanje je odskočna daska, čovjek kroz život donosi razne odluke i mijenja struku. Ne znači da ako je netko završio neki fakultet cijeli život mora drviti samo po tome. Isto vrijedi i za ženu koja želi napraviti profesiju od vođenja domaćinstva, čuvanja djece, skrbi o obitelji i mužu.
OdgovoriIzbrišiDrugo, onaj primjer koji ti se zgadio sam uzeo samo da demonstriram jednu poantu koja izgleda nije došla do izražaja. Htio sam reći da žena koja ostaje doma itekako privređuje, tj. stvara vrijednost. Nije istina da žene koje ostaju doma ne stvaraju vrijednost, a one koje rade stvaraju. Ako teta u vrtiću stvara vrijednost čuvajući tuđu djecu, onda i majka koja čuva vlastiti djecu stvara dio te vrijednosti. Ako kuharica u kantini stvara vrijednost kuhajući za radnike, onda i majka koja kuha za svoju obitelj stvara vrijednost. Ako psiholog stvara vrijednost tako što saslušava klijente i savjetuje ih, onda i majka stvara vrijednost kada radi to isto sa članovima svoje obitelji...
Između ostaloga, majka stvara vrijednost i tako što omogućava suprugu da se bolje profesionalno usavrši - ali to nije jedini način na koji doprinosti.
Gledano mikroekonomski, žena koja stoji doma može samim time što je doma uštedjeti onoliko koliko bi možda zaradila da radi prosječan posao. Ako oboje rade, onda barem jedan obrok moraju kupovati i jesti izvan kuće. Ako je žena doma, onda ona može mužu pripremiti ručak koji će ponijeti na posao - to je ogromna ušteda. Osim toga, žena koja je doma može više brige polagati na čuvanje stvariEvo da kratko odgovorim.
Što se tiče školovanja. Argument ne stoji, jer bi se isto to moglo reći za bilo koga tko u kasnijoj fazi života promijeni zanimanje koje izlazi iz njegove struke. Znamo da velik broj (većina?) onih koji završe fakultet na koncu rade posao za koji nisu školovani. Ako npr. neki inženjer građevine nakon pet godina rada u struci odluči otvoriti privatan posao trgovine umjetnim cvijećem i u tome uspije, nitko mu neće reći "pa jesi li se za to školovao?". Ili kada profesor komparativne književnosti postane premijer, nitko mu ne spočitava da se bezveze školovao. Školovanje je odskočna daska, čovjek kroz život donosi razne odluke i mijenja struku. Ne znači da ako je netko završio neki fakultet cijeli život mora drviti samo po tome. Isto vrijedi i za ženu koja želi napraviti profesiju od vođenja domaćinstva, čuvanja djece, skrbi o obitelji i mužu.
Drugo, onaj primjer koji ti se zgadio sam uzeo samo da demonstriram jednu poantu koja izgleda nije došla do izražaja. Htio sam reći da žena koja ostaje doma itekako privređuje, tj. stvara vrijednost. Nije istina da žene koje ostaju doma ne stvaraju vrijednost, a one koje rade stvaraju. Ako teta u vrtiću stvara vrijednost čuvajući tuđu djecu, onda i majka koja čuva vlastiti djecu stvara dio te vrijednosti. Ako kuharica u kantini stvara vrijednost kuhajući za radnike, onda i majka koja kuha za svoju obitelj stvara vrijednost. Ako psiholog stvara vrijednost tako što saslušava klijente i savjetuje ih, onda i majka stvara vrijednost kada radi to isto sa članovima svoje obitelji...
Između ostaloga, majka stvara vrijednost i tako što omogućava suprugu da se bolje profesionalno usavrši - ali to nije jedini način na koji doprinosti.
Gledano mikroekonomski, žena koja stoji doma može samim time što je doma uštedjeti onoliko koliko bi možda zaradila da radi prosječan posao. Ako oboje rade, onda barem jedan obrok moraju kupovati i jesti izvan kuće. Ako je žena doma, onda ona može mužu pripremiti ručak koji će ponijeti na posao - to je ogromna ušteda. Osim toga, žena koja je doma može bolje održavati stvari koje onda dulje traju, može i sašiti poderanu odjeću pa se ne mora često kupovati nova. Može pratiti popuste i akcije, voditi računa o cijenama i znati kupiti jeftinije i uštedjeti. Može voditi brigu o kućnim financijama, znati mudro rasporediti primanja, itd. Uštedi se i na potrepštinama koje joj trebaju kada radi: od kozmetike, poslovnih odijela, čarapa koje se kidaju, možda i još jednog automobila.
OdgovoriIzbrišiOnda je tu pitanje razonode i korištenje slobodnog vremena. Kada oboje rade, onda se slobodno vrijeme također plaća, jer ga ima malo i želi ga se iskoristiti maksimalno, da nas drugi poslužuju. Onda se ide u restorane, na skijanja, na skupa ljetovanja. Takav način života nije svojstven obiteljima u kojima žena ne radi.
Što se tiče pritiska okoline. To je veliki faktor, zato što ta okolina nisu neki susjedi koje jedva poznaješ, već ljudi koji su ti najbliži i čije mišljenje u principu cijeniš. Roditelji, braća i sestre, kumovi, najbolji prijatelji. Ako ti svi oni govore da ćeš biti nesretna ako ostaneš doma, da je to nerazborito i razmaženo, onda se zapitaš nisu li možda u pravu. Nije lako donijeti tako veliku odluku kada sa svih strana slušaš kontraargumente i ustrašivanja. Najsmješniji mi je argument bio kada je moja žena bila u depresiji jer se morala odvojiti od djeteta nakon porodiljnog tipa: "to su sve žene oduvijek prolazile, pa ćeš tako i ti". Sve žene?? Koliko je kratko pamćenje ljudi? Generacija moje bake to nije prolazila, niti jedna generacija prije nje. Dakle, to da se žene rastaju od djeteta na 10 sati dnevno nakon što djete napuni godinu dana je potpuna novost. U cijeloj povijesti ljudskog roda, to je prisutno zadnjih 50-ak godina. I odjednom je to nešto normalno, to su "sve žene" oduvijek prolazile... ma daj.
Autor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiPitala si za svjedočanstvo. Evo jedno: href="http://hr.opusdei.org/art.php?p=46508.
OdgovoriIzbrišiA evo i citat s jednog foruma, od jedne moje virtualne prijateljice koja je također primjetila apsurd toga kako se društvo odnosi prema ženama koje odluče posvetiti svo svoje vrijeme djeci i obitelji:
Hajde ti meni sad objasni što bi to 'aktivnije' žena pridonijela društvu sjedeći četiri sata npr. za Kerumovom blagajnom, umjesto sjedeći četiri sata doma sa svojom djecom? Da se razumijemo, ja se slažem da je dobro što se ženama otvorila mogućnost da se bave i drugim stvarima u životu, osim samo da budu žene i majke, jer nije sad da će se svaka udat ili imat hrpu djece. Ali problem je što se otišlo u drugu krajnost - što se omalovažava one koje bi htjele imati djecu i posvetiti se brizi za njih. Kao, ako je neka žena 'samo' to, onda nije aktivno uključena u društveni život. Ma da.
Mislim da je ova forumašica to najbolje izrazila.
@Luka: Prvo, pa oni koji završe jedno, da bi na kraju radili u životu nešto drugo, se jako često pitaju - za što sam ja uopće studirao. Pogotovo je to često ako se ljudi ne zaposle u struci. Tipa, jako je teško pronaći posao učiteljice, pa masu cura koje su to završile na kraju rade kao trgovkinje što su mogle raditi i bez fakulteta i imati 4 godine staža više. I onda se često pitaju - šta mi je uopće trebao studij. I s pravom se pitaju. Ja bi recimo na učiteljskom studiju smanjila upisne kvote da se mene pita.
OdgovoriIzbrišiŠto se tiče toga da žena i doma privređuje, pa ja i ne kažem da ne privređuje. Ja samo reagiram na napise - zaposlena mama je ajme majko, dok je žena kućanica najsretnije i naispunjenije biće na svijetu (karikiram malo, ali eto). Empirija pokazuje da tu nešto ne štima, dakle to je guranje šuplje ideologije. Da se razumijemo, jednako ja reagiram i na drugu krajnost.
Ajde, ti si bio malo pošteniji od MB-a, pa si odgovorio na pitanje zašto ti žena ne da otkaz. I odgovor je pritisak okoline bliskih ljudi. Plus za odgovor, minus za sadržaj. Meni je to i dalje blesavo. Ono, ako me nešto čini nesretnom da sam depresivna, ako mislim da tako ionako treba postupati, ako smatram da je žena ionako najispunjenija kao domaćica, ako smatram da su financijski problemi života od jedne plaće priča za malu djecu, helou, pa tu je izbor bar jasan. Niste mi jasni ljudi. Niste mi nikako jasni. Pih.
Taj članak mi se ne da trenutno čitati, nisam baš raspoložena za roza katoličku propagandu trenutno. Možda kasnije. A taj citat, od prijateljice ti je kažeš? Khm da - ako su pas i mačka prijatelji. :D Inače, nekako sam dojma da ta tvoja... khm... prijateljica... nikako ne bi voljela ni drugu krajnost.
Evo da i ja budem pošten.
IzbrišiŽeni se baš i ne radi i dala bi otkaz da je podržim. Zašto je ne podržavam? Ziheraš sam, razmišljam o onih par posto vjerojatnosti da me na cesti ubije auto ili da teško obolim i ne budem u stanju raditi. Najuža okolina također bi bila kategorički protiv, što zbog istih ziheraških motiva koje imam i sam, što zbog malograđanske težnje da se dodatnim novcem kupi prestiž. Kod svojih roditelja vidim i strah da će im, kad odu u mirovinu, ionako nedostajati novca (morat će malo srezati prestiž), pa ako im snaha ne bude radila bit će još summa summarum manje novca nego ako bude radila. Mislim da im tu količinu sebičnosti smijem oprostiti. Nije problem život od jedne plaće (prije sam kupovao meso kod mesara i jeo svježe povrće s tržnice - ja sam kupovao u mesnici i na tržnici, ne moja žena - sada jedem Ledovo smrznuto povrće i meso iz trgovačkog lanca; život mi je bio daleko kvalitetniji i osobno sam bio zadovoljniji). Problem je što onda ako se tom izvoru plaće nešto dogodi. Eto, nemam sedmoricu braće i pet sestara da s mojom ženom na polju odrade moj dio.
Što se tiče smanjenja broja studenata, u potpunosti se slažem, iako to sad nije tema članka. Nedavno sam pročitao da 70% završenih srednjoškolaca upiše faks. Nije mi jasno odnosi li se taj podatak samo na one koji završe četverogodišnje škole pa onda na 30% onih koji ne upišu možemo dodati sve one s trogodišnjom ili bez srednje. No meni je i brojka od 70% ovih četverogodišnjih jezivo velika. Svaki student ima zdravstveno osiguranje na račun poreznih obveznika, a i onaj iznos koji se plača kao školarina manji je od iznosa troškova školovanja koje ima ministarstvo koje pokriva resor znanosti.
IzbrišiDa, za onaj gornji odgovor nedostaje da je i mojoj ženi u njezinoj subjektivnoj percepciji kvaliteta života pala.
IzbrišiAli ni Chesterton ni ja ne zastupamo drugu krajnost. Koliko sam ja shvatio iz njegovih pisanja, on samo želi da se ženama koje odluče posvetiti svo svoje vrijeme vođenju domaćinstva, skrbi o obitelji i odgajanju djece prizna dostojanstvo tog poziva.
OdgovoriIzbrišihttp://images.picturesdepot.com/photo/f/friends_forever_dog_and_cat-22554.jpg
Svaka čast ženama koje rade, svaka čast onima koje su domaćice. Svaka čast ljudima koji su ponešto hrabriji od mene pa su možda u stanju više riskirati.
IzbrišiAko ste čitali Čehovljeve Tri sestre, možda se sjetite da su živjele u provincijskom gradiću i sanjale Moskvu u kojoj su odrasle i kamo nikad poslije nisu otišle. Razdoblje dok mi supruga nije radila mogu poistovjeti s tom Moskvom koja je nekad bila. Sada je krenulo drugim putem. Prošlost ostaje lijepa uspomena i ne smije biti opsesija.
Ovime završavam svoje komentiranje ovog članka.
Chestertonian, svaka čast na trudu oko prijevoda.
Bog vas sve blagoslovio.
Luka, nadam se da se u skorije vrijeme i vidimo.
@M.B.
IzbrišiHvala na sudjelovanju. Nadam se da ćete i dalje navraćati pročitati poneki Chestertonov prijevod!
@M.B.
IzbrišiDrago mi je da si se uključio u raspravu, uvijek mi je drago čitati tvoje komentare, tim više što većinom govoriš iz vlastitog iskustva, a vidi se i da duboko promišljaš o mnogim stvarima.
Ako Bog da, vidimo se ovu nedjelju! :)
Pozdrav
@Luka: Ne znam za tebe, ti se po svom dobrom starom običaju pomalo izgubiš u patetici, no chesterton definitivno zastupa iritantan stav. Nije da on brani žene koje bi htjele biti domaćice od nekih trećih koji im to ne daju ili ih omalovažavaju, nego on ide samim ženama koje ne žele biti domaćice jer se ne osjećaju najbolje u tom statusu pametirati koliko im je zapravo dobro, samo one toga nisu svjesne. Takvo pametiranje je uvijek iritantno, pa ma koja tema, pa ma koji autor (recimo, političari su u svojim kampanjama skloni tom tipu pametiranja).
IzbrišiE da, taj pas i mačka spavaju. Kad se probude...
@Ina
OdgovoriIzbriši"jer se sjećam kad je ono na kratak period država uvela da žene s trećim djetetom mogu otići na tri godine plaćenog porodiljnog dopusta, da je dosta žena to iskoristilo da rodi treće dijete"
Ovo je ono što sam vam bio istaknuo. Kada bi država dostojanstveno vrednovala ulogu žene kao majke kroz pošteno plaćanje te zahtjevne i društveno iznimno korisne dužnosti, onda bi se puno više majki odlučilo ostati kod kuće sa svojom djecom. Mnoge majke danas to sebi jednostavno ne mogu priuštiti. A da ne kažem gdje bi stigli i kada bi uloga majke barem malo medijski dosegla ulogu saborske zastupnice, kad nam se ne bi pod nos gurale samo Pusić, Kosor, Opačić nego i majke sretnih obitelji.
Što se tiče toga da su majke koje čuvaju djecu nužno osamljene u kući, OK u nekom ruralnom zapuštenom mjestu shvaćam da je to problem, ali u gradovima su često parkovi puni majki s djecom. Lijepo je čuti kako su im glavna tema uvijek djeca, sigurno su sklopile puno novih prijateljstava tako da im čuvanje djece štoviše obogaćuje društveni život, a ne umanjuje.
Općenito govoreći o tome koliko okolina i okolnosti utječu na naše odluke, mislim da nema dvojbe da je ujecaj golem. Ne samo po ovom, nego i po brojnim drugim životno važnim pitanjima. Npr. ja smatram da je bavljeneje filozofijom i teologijom najplemenitije od svih zanimanja. Sad me može netko pitati, a zašto si onda završio građevinski fakultet? Pa zato jer ako želim imati veliku obitelj, a želim, i ako želim ostaviti ženi slobodnu mogućnost izbora hoće li raditi ili stalno biti doma uz djecu, onda ja moram zaraditi za sve. Uvijek ću biti više zainteresiran za filozofska i teološka pitanja od pitanja koliko će se temelj slegnut, ali eto iz nekih drugih razloga sam odabrao ovo zanimanje. Je li odluka bila dobra ili loša ne znam, ali ne utječe na moj stav da je građevina naspram teologije i filozofije marginalna stvar.
@Chestertonian: Te priče o 'poštenom plaćanju' žena i domaćica meni idu na živce. Što bi bilo pošteno? Isplatiti im punu plaću? Pare ne padaju s neba. Mene prilično živciraju spike 'ovaj ima pravo na ovo', 'onaj ima pravo na ono'. Tko pak ima dužnosti? Jer obično su ta prava materijalne prirode. No materijalna dobra, ko što rekoh, ne padaju s neba, nego ih netko treba zaraditi. Država bi mogla subvencionirati neke stvari, kao što je produljeni porodiljni u slučaju treće ili četvrte trudnoće, doplaćivanje do punog mirovinskog za žene koje rade pola radnog vremena i sl. Ali u principu ljudi koji žele da im žena sjedi doma s djecom moraju prihvatiti da će živjeti nižim materijalnim standardom nego oni čija žena radi. Ili će raditi puno više od takvih muževa. I to je početak i kraj priče. No valjda vam to što je žena doma vrijedi više nego materijalno? Ili ipak ne vrijedi, ha?
OdgovoriIzbrišiŠto se tiče zapuštenih ruralnih područja, ova moja prijateljica ne živi u takvom području, nego u prigradskom naselju. Znaš takva naselja - podalje od centra posagradili ljudi kuće gdje je bilo slobodnog terena. Urbanizacija nula bodova, sadržaji nula bodova. Jednostavno prigradske spavaonice. Stan bliže centru je prilično skup, nema ga svatko. Opet ti filozofiraš o sklapanju brojnih prijateljstava, a žene koje znam da su u toj situaciji svjedoče da im fali odrasloga društva. Nešto tu ne štima, pa ne štima.
A to da si odabrao građevinu, počneš o jednom pa završiš na drugom. Očito si građevinu odabrao ne zbog pritiska okoline (o čemu si počeo), nego je to bila racionalna procjena koja struka će ti donijeti više para (što i jest vrlo važna svrha struke, odnosno zanimanja).
Kažete da je vašoj prijateljici falilo odralog društva, a već ste i prije sugerirali na osjećaj izoliranosti. Vidite zanimljivo je da ljudi koji se, na ovaj ili onaj način, bave proučavanjem čovjeka govore da je upravo osjećaj izoliranosti, osamljenosti, odbačensoti karakteristika modernog društva. Dakle, kako to da je taj problem toliko izražen danas, za razliku od prijšnjih mračnih vremena? Ako se taj problem riješi zaposlenjem kako to da je došlo do kontraefekta?
IzbrišiPrije par godina je bila UNICEFova akcija "Prve tri su najvažnije". Mislim da nisu izmislili taj slogan iz glave, uvjeren sam da su uistinu ključne za razvoj čovjeka i da tu leži dobar dio odgovora i na ovo pitanje otuđenosti suvremenog društva. Koja je najvažnija osoba za dijete u prve tri godine njegovog života? Zasigurno majka. Tu brigu koja će mu tada faliti djetetu ne može nitko (osim Boga) nadoknaditi! A ni majci ne može nadoknaditi vrijeme (ne)provedeno s djetetom. Siguran sam da bi društvo bilo kudikamo zdravije i da bi bilo kudikamo, ako baš hoćete, i ekonomski isplativije da se majke rastereti jer bi imali zdravije i sposobnije ljude.
Ne mislim da se ovaj, ili bilo koji drugi problem, riješava preko noći, ali mislim da je potrebno osvještenje da posoji čovjekova priroda kojoj bi se društveno uređenje trebalo prilagoditi i rasteretiti majke kako bi mogle biti više s djecom za dobrobit svih.
S ovim izborom fakulteta sam samo htio reći da sam ja upisao građevinu, ali bih bio sretniji da sam upisao npr. filozofiju. Tako da ne vidim zašto npr. netko ne bi bio sretniji kad bi mu žena mogla biti više doma, iako eto zbog nekog razloga nije (okolnosti, okolina, bilo što).
@Chestertonian: Eh, pa na to pitanje o rješavanju problema osamljenosti zaposlenjem ti je bar lako odgovoriti. Naravno da je danas čak i uz zaposlenje prisutan taj problem izoliranosti, kad je danas u industrijskom društvu organizacija života takva da ti je muž na jednom kraju grada s jednim ljudima, ti na drugom kraju grada s drugim ljudima, rodbina živi na trećem kraju grada, a susjedi su četvrta skupina ljudi. Nekad prije u poljoprivednim društvima je sve to bilo integrirano, pa su ti isti ljudi bili i susjedi i rodbina i poslovni kolege, i tako si ih bolje upoznavao, a veze su bile dugoročnije i samim time dublje. No u poljoprivrednim društvima su dobre godine bile one kad se nije umiralo od gladi, a loše one druge, te bi od deset djece odraslu dob doživjelo njih pet. Pa se sad čovjek može pitat što je bolje. Popraviš jedno da bi pokvario drugo. Zašto je svijet tako ustrojen da se popravljanjem jednog kvari drugo, zašto se ne može popraviti konačno i definitivno, zašto je uopće loš in the first place, to bi trebalo Boga pitat, ne? No u situaciji kakva je, kad imamo industrijsko društvo, i kad imamo mame koje sjede doma i dođe im od toga za poludit pa se žele zaposliti makar u pekari, onda je očito da čovjek treba pomalo od svih tih aspekata (i bivanja s obitelji, i radnog angažmana, i svega čega), pa makar to dobivao fragmentirano.
IzbrišiŠto se tiče tog slogana o prve tri godine, dugo čitkaram religijske teme, čula sam o tome, mislim da prof. Ivančić o tome dosta piše. No iz vlastitog iskustva i iskustava brojnih drugih koje sam čitala, puno je tu važnije koliko mama voli svoje dijete od toga koliko vremena provede s njim. Naravno, ako je nikako nema, da nema kad ni pokazat djetetu tu svoju ljubav, no prosječno radno vrijeme nije tu neka odlučujuća količina. Iako sam ja osobno stava da bi država trebala omogućiti ženama rad na pola radnog vremena, pa neka bude pola manja plaća, samo da im se subvencionira zdravstveno osiguranje i mirovina. Mislim da bi prije svih to bilo najbolje za ženu, jer se slažem da je teško i raditi puno radno vrijeme i brinuti se za obitelj. Za potpunu nezaposlenost žena nisam, jer to vodi do egzistencijalne ovisnosti žene o mužu, taj model smo već imali kroz povijest, i nije se pokazao najbolji za ženu. A kao što vidimo, u suvremeno organiziranom društvu je čak i psihološki naporan za žene.
Slažem se da je najbitniji element odnosa djeteta i majke da majka ima istinsku ljubav prema svome djetetu, ali ipak smo ljudi, a ne anđeli, i fizička blizina je od značajne važnosti. Posebno onima kojima je teško objasniti zašto nema mame.
IzbrišiSvako ovakvo pitanje vodi prije svega na pitanje o naravi čovjeka. To pitanje je osnova za sve od ekonomije, odnosno kakav ekonomski sustav trebamo imati do arhitekture, građevine i pitanja kakve gradove i kuće trebmo graditi, a nekako mi se čini da je briga o čovjekovoj naravi dosta zanemarena. "Religija nije crkva u koju čovjek ide, nego kozmos u kojem čovjek živi." Rekao je Chesterton u Belfastu, nemoguće je temeljna čovjekova pitanja staviti u zagrade kao da se tiču samo neke privatne sfere, a ne cjelokupnog čovjekova djeovanja, čitavog kozmosa. Ne mislim da je nemoguće ustrojiti društvo u kojem bi imali struju i kanalizaciju, a da istovremeno nije ugrožen čovjekov duh, ali da trenutno često izaziva i herojsko odricanje ostvariti materijalnu sigurnost i skladnu obitelj to je istina. Chesterton je zajedno s drugim misliocima dao i prijedlog ekonoskog usrojstva, koji i danas ima svoje pobornike. http://distributistreview.com/mag/2011/08/g-k-chestertons-distributism/ Vjerujem da se mnogima danas čini kao utopija (jednako kao što im se i sretan život čini utopijom), ali kao što reče Chesterton: “They say it is Utopian, and they are right. They say it is idealistic, and they are right. They say it is quixotic, and they are right. It deserves every name that will indicate how completely they have driven justice out of the world.”
Mislim da se odnos muškarac-žena-dijete može riješiti samo tako da ih se sve više približi jedno drugom, a ne odvajanjem na sigurnu udaljenost. Muškarac, žena i dijete su po naravi usmjereni jedno prema drugom i ako je nemoguća borba za ostvarenje skladnog odnosa povjerenja među njima, nemoguć je i sretan život na ovoj zemlji. Kao što sam već rekao, možete ih sve troje učiniti ekonomski neovisnim, jedini je problem što ih to neće učiniti sretnim. A koja korist onda od te neovisnosti?
Moja svekrva živi od svoje 18. godine kao domaćica i ima osmero djece. Njen muž radi cijele dane, a i ona radi u kućanstvu i zabavlja se s djecom. Problem današnjih žena domaćica jest u tome da imaju jedno ili dvoje djece pa im nitko ne stvara dovoljno posla. Da imaju osmero djece itekako bi imale što raditi kod kuće i nikad im ne bi bilo dosadno. Moja svekrva se nikad nije žalila niti sada žali već smatra da su djeca najveće bogatstvo i blagoslov i da je biti majka i domaćica najnaporniji ali i najdivniji posao i karijera. Pored osmero djece ne stigneš sjesti i razmišljati kako je dosadno biti domaćica. Samo njen muž radi i uspjevaju isfinatcirati sve jer ona nije fina gospođa da mora imati najnovije cipele ili manikuru i pedikuru. Moja teta također, ona ima dvanaestero djece i svi imaju što za jest a ona ne radi. Naravno ni jedno djete ne nosi nike ili adidas tenisice, ali nikome to ni ne fali. Dok djeca čije majke rade svaki dan imaju sve osim dobrog odgoja, uzornog ponasanja, emocionalne zbrinutosti i potpore koja je uz njih cijeli dan. Kada dođu doma u prazan stan naravno da im padaju gluposti po glavi. Znam da je moja majka radila i da moja sestra nije bas najbolje zvaršila, a i meni je puno falila majka kada sam bila sama kod kuće i pomišljala kao me ni ona ne voli i poželjela se ubiti ko zna koliko puta. Djeca nikad neće shvatiti da se majka ubija od posla ZA NJIH jer djeci ne treba markirana odjeća već ljubav, pažnja i posvećenost, odgoj i čvrsta ruka koja ce ih usmjeriti na pravi put. Nisam majka još ali iz iskustva ove dvije, meni bliske žene itekako mi je jasno da nije dosadno biti domaćica i da se ima što raditi od ranog jutra do kasno u noć. Ako ti je dosadno znaći da jednostavno ne znaš što bi sa sobom, raditi za nekog drugog dok doma djeca pate od istog sindroma dosade i rade krive stvari jer ne znaju što bi sa sobom meni ne zvući pretjerano zabavno, radje bih malo ukljućila mozak i kreativnost makar se igrala s vlastitom djecom. Možda bih onda opet osjetila onu iskrenu radost iz djetinjstva koja zasigurno nije dosadna.
OdgovoriIzbrišiTražite zajam za konsolidaciju duga, neosigurane zajmove, poslovne zajmove, hipotekarne zajmove, zajmove za automobile, studentske zajmove, osobne zajmove, rizični kapital itd.! Privatni sam zajmodavac, dajem zajmove tvrtkama i pojedincima uz niske i razumne kamatne stope od 2%. Pošaljite e-poštu na: christywalton355@gmail.com
OdgovoriIzbrišiMoj 19-godišnji brak blagoslovljen s troje djece bio je u raspadu jer je moj muž voljeni rekao da je umoran od naše zajednice i da želi razvod bez razloga, znala sam da negdje nešto nije u redu, pa sam otišla potražiti pomoć, nakon 4 mjeseca traganja i mnogih razočaranja od drugih ljudi konačno sam upoznao dr. Ajayija, duhovnog čovjeka kojeg su njegovi bogovi blagoslovili super prirodnom moći rješavanja različitih životnih problema. Objasnila sam mu svoju situaciju i on mi je postavio nekoliko pitanja na koja sam iskreno odgovorila, dr. AJAYI mi je rekao u čemu je problem i rekao mi što treba učiniti, slijedila sam sve njegove upute i nakon tjedan dana moj je muž došao kući nakon dva mjeseca vani i poderao je papir za razvod i danas živimo mirno kod kuće. Ako vas nešto muči u životu i želite brza i pouzdana rješenja obratite se dr. Ajayiju i imat ćete razlog podijeliti svoje svjedočanstvo poput mene. Kontaktirajte Whatsapp: +2347084887094
OdgovoriIzbriši