ponedjeljak, 28. listopada 2013.

Odupiranje tiraniji


Najpametnija stvar koju možete učiniti jest jauknuti prije nego ste ozlijeđeni. Nema nikakve koristi od jaukanja nakon što ste ozlijeđeni; posebno ako ste smrtno ozlijeđeni. Ljudi govore o nestrpljivosti naroda; ali upućeni povjesničari znaju da je većina tiranija bila moguća zato jer su se ljudi pokrenuli prekasno. Često je neophodno oduprijeti se tiraniji prije nego što započne. Besmisleno je govoriti, s maglovitim optimizmom, da je određena shema tek u zraku. Udarac sjekirom može se izbjeći samo dok je sjekira još uvijek u zraku.

Iz djela: Eugenics and other evils

subota, 26. listopada 2013.

ponedjeljak, 21. listopada 2013.

U pravu u onome u čemu smo mi u krivu


Kršćanstvo je uvijek izvan mode zato jer je uvijek zdravorazumno, a sve mode su oblici blagih ludosti. Kada je Italija zaluđena umjetnošću Crkva se čini previše puritanskom, kad je Engleska zaluđena puritanizmom Crkva se čini previše umjetničkom. Kad se danas svađate s nama uvrštavate nas među kraljevstva i despotizam, ali kada ste se svađali s nama prvi puta bilo je to zato jer nismo prihvatili božanski despotizam Henrika VIII. Čini se da je Crkva uvijek iza vremena, a zapravo je uvijek iznad vremena. Ona čeka sve dok posljednji hir ne doživi svoj kraj. Ona čuva ključ neprekidne vrline.

Iz djela: Kugla i križ

"Ne želimo religiju koja je u pravu u onome u čemo smo i mi u pravu. Ono što želimo je religija koja je u pravu u onome u čemu smo mi u krivu."

četvrtak, 10. listopada 2013.

Povijesni dokaz u korist uskrsnuća


Povijesni dokaz u korist uskrsnuća je taj da je svatko, osim apostola, mogao imati sve moguće razloge za reći što su učinili s tijelom, ako su nešto učinili s njime. Apostoli su ga možda sakrili kako bi predstavili lažno čudo, ali vrlo je teško zamisliti ljude koji prihvaćaju mučenje i pogubljivanje za istinu o čudu za koje znaju da je lažno. U slučaju Arapskih priča, opće okolnosti ukazuju i govore da su lažne. Rečeno nam je u samoj knjizi da su sve priče ispričane od žene samo kako bi zabavljala kralja i odvratila mu pozornost od plana da joj odsječe glavu. Pisac se u ovoj osobnoj situaciji vrlo vjerojatno neće strogo ograničiti na dosadnu točnost, a i bilo bi nemoguće očitije upozoriti čitača da su sve te priče lažne. U jednom slučaju, dakle, imamo svjedoke koji ne samo misle da je stvar istinita, nego misle da je, u doslovnom smislu, istinita poput smrti, ili istinitija od same smrti. Stoga radije biraju umrijeti nego nijekati ovu istinu. U drugom slučaju imamo pripovjedača koji, u pokušaju da izbjegne smrt, ima svaki motiv kako bi lagao. Da je sveti Ivan Krstitelj želio izbjeći glavosjek, i spasio svoj život izmišljajući dugi niz mesijanskih ili ranokršćanskih legendi, kako bi zadržao pozornost kralja Heroda, ne bih nikakav "mit o uskrsnuću" koji bi on ispričao smatrao za čvrst dokaz o uskrsnuću. Ali budući da su apostoli pogubljeni, kao što je sveti Ivan Krstitelj pogubljen, mislim da njihov dokaz nijedan ozbiljan učenjak ne može promatrati kao isječak iz Arapskih noći.

G.K. Chesterton: "As I Was Saying," X. About Beliefs

subota, 5. listopada 2013.

H. Belloc: Kako ispravno piti


Poznavao sam čovjeka koji je bio sklon piću. Kako bih mu pomogao razlikovati Bahusa od vraga, smislio sam za njega slijedeće pravilo: nije smio piti ništa što je napravljeno i prodavano nakon reformacije. Tu posebno mislim na žestoka pića i šampanjac. Neka pije (rekoh mu) crno i bijelo vino, dobro pivo i medovinu i, ako ih može nabaviti, likere koje prave redovnici. Jednom riječju, sva ona hranjiva, osnažujuća i okrepljujuća pića koja su pili naši očevi u stara vremena, ali ne viski, niti brandi, niti absint, niti vrste pića koja se nazivju džinom. Obećao je da će se toga držati, i sve je išlo dobro. Postao je veseo čovjek, i počeo pisati ode. Njegova proza je postala jasna i smislena, a prije toga je bila zbrkana i maglovita. Dobro je spavao, razmatrao je nadnaravne stvari, već je gotovo postao republikanac, sve dok jednog fatalnog dana, na blagdan jedanaest tisuća djevica, koje su sve bile prezauzete na nebu kako bi pazile na potrebe nas hromih, razlomljenih, jadnih ljudi, nisam s njime otišao u posjet „Društvu za uklanjanje smetanji bogatima“, gdje je određeni lihvarov sin čitao novine o okrutnosti Španjolaca prema njihovim mazgama. Dok smo svi sjedili oko stola s blještavom zelenom tkaninom na njemu, i mrskim plinskim lusterom iznad nas, domaćin večeri ponudio mu je viski i vodu. Dok sam bio okrenut leđima, on ga je popio...

Što mislite da je bila posljedica toga? Pa, trebao je položiti neki neugodan zavjet da neće više nikada ništa piti, i postao predmet podsmijeha i osude, a da je držao svoju riječ mogao je do sada već postati sretan čovjek.

Ulomak iz putopisa: The Path to Rome

Dva Chestertonova citata o pijenju:

"Nijedna životinja nikada nije izmislila nešto tako dobro kao što je piće, i nešto tako loše kao što je pijanstvo."

"Najbolji način da Bogu zahvalimo za pivo je taj da ga ne popijemo previše."