Problem poštenog raspravljanja

Jedan od velikih nedostataka tog velikog i slavnog sporta koji se zove argumentacija je njegova prekomjerna duljina. Ako iskreno raspravljate, kao što je sv. Toma Akvinski uvijek radio, shvatit će te da se čini kao da tema nikada neće završiti. Toma je uistinu bio svjestan ove činjenice, kao što se vidi na brojnim mjestima u njegovim djelima. Na primjer, njegov argument razlogu da ljudi moraju imati objavljenu religiju jest taj što nemaju dovoljno vremena za raspravu. Ne imati vremena, to znači raspravljati pošteno. Za raspravljati nepošteno uvijek ima vremena, posebice u vremenu kao što je naše. Budući da je bio odlučan u želji za raspravljanjem, za iskrenim raspravljanjem, kako bi svima odgovorio, kako bi se sa svime uhvatio u koštac, napisao je knjiga dovoljno za potopiti brod ili prenatrpati biblioteku, iako je umro u ranim srednjim godinama. Vjerojatno ne bi mogao toliko napisati ako nije razmišljao čak i kada nije pisao, ali iznad svega razmišljao u borbenom duhu. Ovo, u njegovom slučaju, zasigurno nije značilo oporo, ili zlobno, ili neljubazno, ali značilo je borbeno. Zapravo, obično su oni koji nisu spremni na raspravu oni koji su spremni na izrugivanje. To je razlog zašto u današnjoj književnosti ima toliko malo argumenata i toliko puno izrugivanja.