Velike obitelji vs male plaće

Zanimljiva stvar je da onaj koji se na kraju članka potpisao s riječima "u nadi" zaključuje govoreći: "Kada ljudi imaju velike obitelji i niske plaće, ne samo da postoji velika stopa smrtnosti kod djece, nego su često i oni koji uspiju doživjeti odraslu dob često usporeni i oslabljeni time što su morali dijeliti obiteljska primanja s onima koji su rano umrli. Bilo bi manje nesreće kada ne bi bilo neželjene djece." Uočit ćete kako taktički uzima zdravo za gotovo da su male plaće i mala primanja, očajnički podijeljena, fiksne točke poput dana i noći, nepromjenjivi uvjeti ljudskoga života. U usporedbi s njima brak i majčinstvo su luksuz, stvari koje bi trebalo prilagoditi kako bi odgovarali tržištu. Postoje neželjena djeca, ali od koga su ona neželjena?... On misli da poslodavci ne žele platiti roditelje pošteno. Bez sumnje, ako mu izravno uputite pitanje: "Jeste li vi za niske plaće?" on bi odgovorio "Ne." Ali u ovome se članku ne bavim utjecajem unakrsnog ispitivanja na takve moderne umove kojemu oni sami sebe nikada ne podvrgavaju. Govorim samo o načinu na koji njihov um funkcionira, o instinktivnom toku njihovih misli, o stvarima koje oni pretpostave prije same argumentacije, i načinu na koji oni nesvjesno smatraju da se ovaj svijet kreće. Način njihovog razmišljanja je takav da treba reći djetetu da je neželjeno, kao što je način mog razmišljanja reći profiteru da je on neželjen. Oni smatraju da su majčinstvo, sretno djetinjstvo i ljepota imanja braće i sestara na svoj način dobre stvari, ali ne toliko dobre kao loša plaća. U vezi sakaćenja ženstvenosti i masakra nerođenih ljudi, on završava s potpisom "u nadi". On se nada poniženju žena, prepun je nade u vezi ljudskog uništenja, ali u vezi poboljšanja loših i malih plaća on se potpisuje s "beznadan".

Iz djela Eugenika i druga zla

Uz ovaj članak dodajem i link na jedan zanimljiv video na Youtubeu o stvaranju mita o prenapučenosti zemlje:
http://www.youtube.com/watch?v=vZVOU5bfHrM&feature=relmfu