četvrtak, 26. rujna 2013.

Problem suvremene arhitekture


Arhitektura je jako dobar test prave snage društva, jer su najvrjednije stvari u ljudskom stanju neopozive stvari - brak, na primjer. A arhitektura doseže bliže negoli bilo koja druga umjetnost toj neopozivosti, jer se nje tako teško riješiti. Sliku možete okrenuti naličjem prema zidu; bilo bi besmisleno okrenuti rimsku katedralu naličjem prema zidu. Pjesmu možete potrgati u komadiće; gradsku vijećnicu možete potrgati samo u trenucima jako ozbiljnih emocija. Građevina je srodna s dogmom; drska je poput dogme. Bila vječna ili ne, traži vječnost poput dogme. Ljudi se pitaju zašto ne postoji tipična arhitektura modernog svijeta, poput impresionizma u slikarstvu. Zasigurno je to stoga što nemamo dovoljno dogmi; ne možemo podnijeti gledanje na nebu bilo čega što je čvrsto i trajno, bilo čega na nebu što se ne mijenja poput nebeskih oblaka.

Iz djela Tremendous Trifles

utorak, 24. rujna 2013.

Protuotrov



Svetac je lijek zato što je protuotrov. Upravo zato su sveci često mučenici; ljudi ih zabunom smatraju otrovom zato što su protuotrov. Svetac će obično obnavljati duševno zdravlje svijeta ističući ono što svijet odbacuje, a to nipošto nije ista stvar u različitim razdobljima. Ipak, svaka generacija traži svoga sveca po instinktu; a on nije ono što ljudi žele, nego ono što ljudi trebaju. ... Sol začinja i čuva meso, ne zato što je poput mesa, nego zato što je potpuno različita od njega. Krist nije rekao svojim apostolima da su oni samo izvrsni ljudi, ili jedini izvrsni ljudi, nego da su oni iznimni ljudi; vječno nepodesni i neuskladivi ljudi; a tekst o soli svijeta je uistinu britak i prodoran i slan poput okusa soli. Zbog toga što su iznimni ljudi ne smiju izgubiti svoju iznimnu kvalitetu. "ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti?" to je pitanje mnogo prodornije nego bilo koje naricanje o cijeni najboljeg mesa. Ako svijet postane previše svjetovan, Crkva ga može prekoriti; ali ako Crkva postane presvjetovna, ne može biti primjereno prekorena od svjetovnosti svijeta.


Iz djela „Sv. Toma Akvinski

subota, 21. rujna 2013.

Izbjegavanje pitanja dobra


Svaka od modernih fraza i ideala je smicalica samo kako bi se izbjegao problem pitanja što je dobro. Skloni smo govoriti o "slobodi"; to je, na način na koji se danas o njoj razgovara, smicalica kako bi se izbjegla rasprava o tome što je dobro. Skloni smo govoriti o "napretku"; to je smicalica kako bi se izbjegla rasprava o tome što je dobro. Skloni smo govoriti o "obrazovanju"; to je smicalica kako bi se izbjegla rasprava o tome što je dobro.


Suvremeni čovjek govori: "Pustimo sve te neosnovane standarde i prigrlimo slobodu." Ovo, logički prevedeno, znači: "Ne odlučujmo što je dobro, ali neka bude dobro ne odlučivati što je dobro" On kaže: "Uklonimo sve te stare moralne formule; Ja sam za napredak." Ovo, logički izjavljeno, znači: "Ne utvrđujmo što je dobro; ali utvrdimo dobivamo li više ili manje toga." On kaže: "Niti u religiji, niti u moralu ne leži nada naroda, nego u obrazovanju." Ovo, jasno izrečeno, znači: "Ne možemo odlučiti što je dobro, ali dajmo to svojoj djeci."

subota, 14. rujna 2013.

Filozofija Svjetla


Zamislimo da je iz nekog razloga nastala velika strka u ulici. Recimo da je nastala zbog ulične svjetiljke koju mnoge utjecajne osobe žele srušiti. Redovnik, odjeven u sivo, predstavnik srednjovjekovnog duha, prilazi tom problemu i počinje suhoparnom manirom učenjaka govoriti: "Razmislimo prije svega, draga braćo, vrijednost Svjetla. Ako je Svjetlo samo po sebi dobro.." U ovome trenutku oboren je na pod. Svi se ljudi okomljuju na uličnu svjetiljku, koja nakon deset minuta biva srušena na pod, a oni idu okolo čestitajući jedan drugomu protusrednjovjekovnu praktičnost. Ali kako se stvar kreće dalje, dolazi do poteškoća. Neki su ljudi srušili uličnu svjetiljku zato što su željeli električnu svjetlost; neki zato što su željeli staro željezo; neki zato što su željeli mrak, budući da su im djela bila zla. Neki su smatrali da nije bila dovoljno dobar primjerak ulične svjetiljke, neki da je bila previše dobar. Neki su ju srušili zato što su željeli uništiti komunalnu mašineriju, neki zato što su htjeli srušiti bilo što. U ulici je nastao rat u kojem nitko nije znao koga udara. Tako, postupno i neizbježno, danas, sutra, ili neki drugi dan, vratilo se uvjerenje da je redovnik ipak bio u pravu, i da sve ovisi o pitanju filozofije Svjetla. Samo je stvar u tome da ono što smo mogli raspravljati pod svjetiljkom, sada moramo raspravljati u mraku.

Ulomak iz djela Heretics

subota, 7. rujna 2013.

Zastarjela dogma


"U mjeri u kojoj čovjek može biti ponosan na religiju koja je ukorijenjena u poniznosti, ja sam ponosan na svoju religiju. Posebno sam ponosan na one njezine dijelove koje se obično naziva praznovjernim. Vrlo sam ponosan na to što sam sputan zastarjelim dogmama i zarobljen mrtvim vjerovanjima (kao što to moji prijatelji novinari ponavljaju s toliko upornosti) jer znam jako dobro da su heretična vjerovanja ta koja su mrtva, a da samo razumna dogma može živjeti toliko dugo da bi bila prozvana zastarjelom."

nedjelja, 1. rujna 2013.

Ateistički književni stil


Zanimljiv esej bi se mogao napisati o posjedovanju ateističkog književnog stila. Takva stvar uistinu postoji. Njezino obilježje je u tome da se, kad se god nešto imenuje ili opisuje, odabiru takve riječi kao da stvari u sebi nemaju dušu. Tako oni neće govoriti o ljubavi i strasti, što bi impliciralo svrhu i želju, nego o "odnosima" među spolovima, kao da muško i žensko jednostavno stoje jedno u odnosu na drugo poput stolice i stola. Neće govoriti o vođenju rata (što implicira volju), nego o izbijanju rata - kao da je to neka vrsta žulja. Oni neće govoriti o tome kako vlasnici isplaćuju veće ili manje plaće, što sugerira moralnu odgovornost vlasnika: oni će govoriti o podizanju i spuštanju plaća, kao da se stvar odvija automatski poput plime i oseke. Oni neće progres nazivati pokušajem da se nešto poboljša, nego tendencijom da se poboljša. I tako, iznad svega, neće nazivati simpatiziranje između potlačenih naroda simpatiziranjem, oni će to nazivati solidarnošću. Jer ta riječ sugerira cigle i koks, glinu i blato, i sve ostale stvari koje im se sviđaju. (igra riječima, na eng. solid = jednobojan nap. prev.)