Ispričavam se što započinjem igranjem uloge koju sam
igrao na mnogim večernjim zabavama, mislim na ulogu kostura na gozbi [kostur na
gozbi (skeleton at the feast) – osoba ili stvar koja usred određene zabave ili
užitka podsjeća na životne poteškoće. Izraz aludira na praksu među drevnim
Egipćanima koji bi izlagali kostura na proslavama kako bi podsjetili uzvanike
na vlastitu smrtnost nap.prev]. Oprostite ako prve riječi koje dođu do vas
nalikuju šupljem glasu iz grobnice jer istina je da mi sam naslov ovog niza
predavanja daje osjećaj sprovoda. Kada sam prvi put bio zamoljen držati govor
na temu "Začin Života" žao mi je što moram reći da je prva misao koja
je prošla mojim uvrnutim i morbidnim umom bila da su začini, kao začini, u
jednakoj mjeri povezani sa smrću kao i sa životom. Leševi koji su balzamirani i
očuvani uvijek su bili ovijeni začinima, pretpostavljam i mumije također, ali
nisam egiptolog da govorim sa sigurnošću. No čak i da jesu sumnjam da biste
njuškali oko mumija u British Museumu duboko uzdišući miris i izgovarajući:
"Ovo je uistinu začin života.". Egipat je gotovo bio civilizacija
organizirana kao sprovodna procesija. Teško da ćemo pretjerati ako kažemo da su
živi živjeli kako bi služili mrtvima, a ipak pretpostavljam da se onima koji su
bili živi nije žurilo da budu začinjeni. Ili, da uzmemo primjer bliži nama,
pretpostavimo da vas progoni divlji bik. Nećemo diskutirati koja životinja više
uživa u začinima života, ali u tome trenutku oboje će zasigurno pokazivati vrlo
jasne znakove života. Ali (za razliku od čovjeka) četveronožac se mora strpjeti
dok ne bude ubijen i narezan na bifteke prije nego li može dobiti ponos i
privilegiju prelaska u začinjeni biftek. Ukratko, prvo bih vas htio podsjetiti
da u povijesti nije postojao samo začin života, nego i nešto drugo što bismo
mogli nazvati začinom smrti. Ovdje to spominjem na prvome mjestu jer je to
vrsta parabole budući da postoji jako puno stvari u modernom svijetu koje mi se
čine mrtvima, da ne kažem prokletima, a ipak se smatraju vrlo začinjenima.
četvrtak, 27. rujna 2012.
srijeda, 26. rujna 2012.
Gilbert Keith Chesterton - u obranu zdravog razuma
Gilbert Keith
Chesterton (1874. – 1936.) engleski je pisac i novinar s
početka 20. stoljeća. Velik u svakome pogledu, 193 cm visok i 130 kg težak, i
svojim je dimenzijama djelovao poput gromade koja je u metežu raznih filozofija
stajala na putu rijeci novovjekovnih hereza u obrani zdravog razuma od njihovih
otrovnih voda. U doba njegovog djelovanja rasplamsavale su se filozofije čije
strašne posljedice i danas vidimo u svijetu koji se naziva modernim. Od
Nietzscheove potrage za nadčovjekom, agresivnih darvinista koji su pokušali
kreirati ljudsku pasminu, materijalista koji nisu vidjeli dalje i dublje od
opipljivog svijeta, skeptika koji su sumnjali u sposobnost ljudske spoznaje i
raznoraznih drugih neprijatelja zdravog razuma Chesterton je stajao kao bastion
u njegovoj obrani, te mu je stoga i dodijeljen naziv Apostola zdravog razuma.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)