srijeda, 31. listopada 2012.

Paradoks modernog uma



Suvremeni svijet neće prihvatiti niti jednu dogmu utemeljenu na autoritetu, ali će  prihvatiti bilo koju dogmu ukoliko nema nikakvog temelja u autoritetu. Recite, na primjer, da je neka stvar ovakva ili onakva pozivajući se na papu ili Bibliju i odmah će biti odbačeno kao praznovjerje, bez ikakvog razmišljanja. Ali pretpostavimo da jednostavno kažete "oni su rekli" ili "zar ne znaš da..." ili pokušajte se na primjer (po mogućnosti bezuspješno) prisjetiti nekog profesora spomenutog u tamo nekim novinama i odlučni racionalizam suvremenog uma će prihvatiti svaku riječ koju izgovorite.

Iz djela The Superstition of Divorce

ponedjeljak, 29. listopada 2012.

Čitajte djeci bajke!



Bajke nisu krive za razvijanje straha, ili bilo kojeg njegovog oblika, u djeci. Bajke ne daju djeci ideju zla ili ružnoće. Ta se ideja već nalazi u djeci, zato što su je već našli u svijetu. Bajke ne daju djeci prvu pomisao na zle duhove. Ono što bajke daju djeci je prva jasna ideja o mogućnosti pobjede nad zlim dusima. Dijete prisno poznaje zmajeve čim razvije sposobnost maštanja. Ono što mu bajke daruju je Sv. Juraj koji će pobijediti zmaja.

Ulomak eseja iz zbirke Tremendous Trifles

subota, 27. listopada 2012.

Pravovjerni brijač



U prvome se dijelu ovoga eseja Chesterton na duhovit način obračunava sa samoprozvanim "filantropima", razotkrivajući na duhovit način svo licemjerje njihovog "čovjekoljublja". U drugome se dijelu kroz razgovor s brijačem, preko alegorije problema "Novog brijanja", bavi pitanjem relativizacije istine, prije svega u pogledu dobra i zla, u nekim teološkim strujama njegovog doba.



Mislioci koji ne mogu vjerovati niti u jednoga boga često tvrde da je njima dovoljna sama ljubav prema čovječanstvu. Možda bi im uistinu i bila dovoljna kada bi ju imali. Postoji vrlo realna stvar koju možemo nazvati ljubav prema čovječanstvu. U naše vrijeme postoji gotovo isključivo među onima koje nazivaju neobrazovanima, a uopće ne postoji među onima koji o njoj govore.

četvrtak, 25. listopada 2012.

Iduća velika hereza



Iduća će velika hereza jednostavno biti napad na moral, posebno na seksualni moral. Taj napad dolazi, ne od nekolicine socijalista koji su preživjeli fabijansko društvo, nego od živuće likujuće energije bogatih koji su se odlučili predati užicima, bez bilo papinstva, bilo puritanizma,  bilo socijalizma koji bi ih spriječili u tome... Korijeni nove hereze, Bog zna, duboki su kao i sama priroda, čiji je cvijet: požuda tijela, požuda očiju i oholost života. Tvrdim da čovjek koji to ne može vidjeti, ne može vidjeti znakove vremena, ne može vidjeti čak niti oglasne ploče na ulicama, koji su nova vrsta znakova na nebesima. Ludilo sutrašnjice nije u Moskvi, nego puno više u Manhattnu, ali većina onoga što je u Broadwayu već je i u Londonu.

G. K.’s Weekly, 19. lipnja 1926.

utorak, 23. listopada 2012.

„Slobodna ljubav“


Revolt protiv zavjeta u naše je vrijeme proširen čak  i na revolt protiv uobičajenog bračnog zavjeta. Zabavno je slušati protivnike braka po ovome pitanju. Čini se da zamišljaju da je ideal trajnosti jaram misteriozno nametnut ljudskome rodu od samog vraga, umjesto, kao što to uvijek i jest,  jaram koji svi ljubavnici ovoga svijeta dosljedno nameću sami sebi. Izmislili su frazu, frazu koja je crno-bijela suprotnost u sebi: "slobodna ljubav". Kao da je ljubavnik ikada bio, ili bi ikada mogao biti, slobodan. U samoj je prirodi ljubavi potreba da se veže, a institucija braka samo daje prosječnom čovjeku kompliment time što ga drži za riječ. Moderni mudraci nude ljubavniku, s bolesnim cerekanjem, najveće slobode i najpotpunije neodgovornosti, ali ga ne poštuju kao što ga stara Crkva poštuje. Ne pišu njegovu prisegu na nebesa, kao svjedočanstvo njegovog najuzvišenijeg trenutka. Daju mu svaku slobodu osim slobode da proda svoju slobodu, a to je jedina sloboda koju on želi.

nedjelja, 21. listopada 2012.

Problem je što se premalo svađamo



Na polovini ovog našeg smrtnog života, našao sam se na kupalištu na istočnoj obali. Uz ostale stvari, zamijetio sam da pada kiša i da su moji kolege suputnici u stanju iracionalnog gnjeva u vezi te okolnosti. "Kako ste paradoksalni." rekoh im s čuđenjem, "Došli ste na kupalište, a izražavate negodovanje kada voda pada po vama." Objasnio sam im kako je nepravedna, kako je dubinski nepoetična, njihova trenutna predrasuda prema kiši.

subota, 20. listopada 2012.

Velike obitelji vs male plaće



Zanimljiva stvar je da onaj koji se na kraju članka potpisao s riječima "u nadi" zaključuje govoreći: "Kada ljudi imaju velike obitelji i niske plaće, ne samo da postoji velika stopa smrtnosti kod djece, nego su često i oni koji uspiju doživjeti odraslu dob često usporeni i oslabljeni time što su morali dijeliti obiteljska primanja s onima koji su rano umrli. Bilo bi manje nesreće kada ne bi bilo neželjene djece." Uočit ćete kako taktički uzima zdravo za gotovo da su male plaće i mala primanja, očajnički podijeljena, fiksne točke poput dana i noći, nepromjenjivi uvjeti ljudskoga života. U usporedbi s njima brak i majčinstvo su luksuz, stvari koje bi trebalo prilagoditi kako bi odgovarali tržištu. Postoje neželjena djeca, ali od koga su ona neželjena?... On misli da poslodavci ne žele platiti roditelje pošteno. Bez sumnje, ako mu izravno uputite pitanje: "Jeste li vi za niske plaće?" on bi odgovorio "Ne." Ali u ovome se članku ne bavim utjecajem unakrsnog ispitivanja na takve moderne umove kojemu oni sami sebe nikada ne podvrgavaju. Govorim samo o načinu na koji njihov um funkcionira, o instinktivnom toku njihovih misli, o stvarima koje oni pretpostave prije same argumentacije, i načinu na koji oni nesvjesno smatraju da se ovaj svijet kreće. Način njihovog razmišljanja je takav da treba reći djetetu da je neželjeno, kao što je način mog razmišljanja reći profiteru da je on neželjen. Oni smatraju da su majčinstvo, sretno djetinjstvo i ljepota imanja braće i sestara na svoj način dobre stvari, ali ne toliko dobre kao loša plaća. U vezi sakaćenja ženstvenosti i masakra nerođenih ljudi, on završava s potpisom "u nadi". On se nada poniženju žena, prepun je nade u vezi ljudskog uništenja, ali u vezi poboljšanja loših i malih plaća on se potpisuje s "beznadan".

Iz djela Eugenika i druga zla

Uz ovaj članak dodajem i link na jedan zanimljiv video na Youtubeu o stvaranju mita o prenapučenosti zemlje:
http://www.youtube.com/watch?v=vZVOU5bfHrM&feature=relmfu

četvrtak, 18. listopada 2012.

Dogma – negacija razuma ili odraz razuma?





Zabluda suvremenog poimanja mentalnog napretka jest u tome što se uvijek bavi lomljenjem veza, brisanjem granica, odstranjivanjem dogmi. Ali ako postoji nešto kao što je mentalni napredak to onda mora označavati napredak u sve većem i većem broju utvrđenih uvjerenja, napredak u sve većem broju dogmi. Ljudski mozak je stroj čija je svrha izvoditi zaključke. Ako ne može izvoditi zaključke, onda je zahrđao. Kada čujemo da postoji osoba koja je "prepametna da bi vjerovala", to gotovo zvuči kao suprotnost termina. To je kao da čujemo da postoji čavao koji je predobar da bi zadržao tepih ili kvaka koja je previše dobra da bi mogla držati vrata zatvorenima. Teško da čovjeka možemo definirati kao životinju koja proizvodi oruđa. Mravi i dabrovi i mnoge druge životinje također proizvode oruđa, u smislu da izrađuju razna pomagala. Čovjeka se može definirati kao životinju koja stvara dogme. Dok gomila doktrinu za doktrinom, zaključak za zaključkom formirajući veličanstvenu shemu filozofije i religije, čovjek (u jedinom legitimnom smislu u kojem je ovaj termin primjenjiv) postaje sve više i više čovjek. Kada pak uglađenim skepticizmom zapostavlja jednu doktrinu za drugom, kada se odbija vezati uz sustav, kada kaže da je prerastao definicije, kada kaže da ne vjeruje u konačnost zaključka, kada u svojoj vlastitoj mašti on zasjedne na mjesto Boga, promatrajući sve bez da zadržava bilo kakav čvrst oblik vjere, tada on, samim tim procesom, tone polagano nazad u neodređenost lutalačkih životinja i besvjesno stanje u kojem se nalazi trava. Drveća nemaju dogmi. Repe su savršeno širokoumne.

Iz djela Heretici

utorak, 16. listopada 2012.

Slabost Novinara



Velika je slabost novinara da želeći dati sliku suvremenog života, sliku stvara od iznimki. Objavljujemo, krupnim naslovom, da je čovjek pao sa skele, ali nikada ne objavljujemo krupnim naslovom da nije čovjek pao sa skele. No, ova posljednja činjenica je zapravo mnogo uzbudljivija. Da neki čovjek ne padne sa skele stvarno je mnogo senzacionalnija stvar i događa se tisuće puta češće. Razumno se ne može očekivati od tiska da stavlja naglasak na trajno čudo. Vrlo zaposleni urednici ne mogu ni izraziti da su ljudi sretni. Ne mogu opisati sve srebrne žlice koje nisu ukradene, niti sve brakove koji nisu rastavljeni. Stoga je cjelokupna slika života koju oni nude -  nužno prijevarna.

ponedjeljak, 15. listopada 2012.

Nikada ne trčite za znanstvenim istinama. Stojte gdje jeste i nekoliko znanstvenih istina će trčati za vama



Mnogi proroci i pravednici, mnogi mislioci i idealisti, potratili su živote trčeći za znanstvenim istinama. Nikada ne trčite za znanstvenim istinama. Stojte gdje jeste i nekoliko znanstvenih istina će trčati za vama. Nastavite jesti svinjetinu i prije ili poslije doktori će reći da je svinjetina jedina hrana u potpunosti probavljiva. Nastavite piti porto i prije ili poslije ustat će Čovjek iz medicinskih krugova koji će dokazati da je porto jedina zaštita protiv kostobolje. Specijalisti su vam možda rekli da vodite svoju djecu na more, ali ako se dovoljno dugo zadržite u pakiranju njihovih kofera otkrit će da je morski zrak otrovan prije negoli otputujete. Najviši autoriteti su vam možda rekli (ako su vam prsa slaba) da spavate u vrtu godinu dana. Možda će vas iduće godine pokušati uvjeriti da uzgojite tulipane u vašoj spavaćoj sobi. Uistinu, prije par dana sam u medicinskom članku pročitao da bi se trebalo odustati od liječenja svježim zrakom budući da svježi zrak ipak nije toliko dobar kako se pretpostavljalo. Istina je zapravo, pretpostavljam, da je ono što medicinski teoretičar treba učiniti gotovo isto ono što sociološki ili povijesni teoretičar treba učiniti. Treba pogoditi prosjek između ogromnog broja utjecaja uzrokovanih jednom stvari, pri čemu su svi ovi utjecaji različiti, a neki i kontradiktorni. Teško je reći je li utjecaj višnje dobar ili loš kao što je teško reći je li utjecaj Napoleona bio dobar ili loš. Među ovim uobičajenim ljudskim stvarima ne postoji takva stvar kao što je jednostavni otrov ili jednostavni protuotrov.

nedjelja, 14. listopada 2012.

Komad Krede


Sjećam se jednog prekrasnog srebrnoplavog jutra za vrijeme ljetnih praznika kada sam se nevoljko odvojio od zadatka da ne činim ništa posebno, stavio na glavu neku vrstu šešira, uzeo štap i stavio šest šarenih kreda u džep. Zatim sam otišao u kuhinju (koja je, kao i ostatak kuće, pripadala vrlo čestitoj i pametnoj ženi iz sela u Sussexu) i upitao vlasnicu i okupatoricu kuće ima li smeđeg papira. Imala ga je jako puno, zapravo imala ga je previše. Čini se da nije razumjela svrhu i razlog postojanja smeđeg papira. Mislila je da ako čovjek želi smeđi papir tada mora da želi obrubiti parcele, što je bila posljednja stvar koja bi meni bila na pameti. Zapravo, to je bila stvar za koju smatram da bi bila iznad mojih mentalnih sposobnosti. Stoga se bavila različitim kvalitetama, čvrstoćama i trajnošću materijala. Objasnih joj da sam samo htio crtati na njemu pa je stoga njegova trajnost zadnje što bih poželio te da nije u pitanju trajnost nego odgovarajuća podloga, stvar u potpunosti nebitna za parcelu. Kad je shvatila da želim crtati ponudila mi je hrpu bijelog notnog papira, čini se misleći da radim svoje bilješke na starim smeđim papirnatim koricama iz ekonomskih razloga.

subota, 13. listopada 2012.

Dostojanstvo požrtvovnih




Žrtvovati stvar u latinskom jeziku znači učiniti ju svetom. Ako žrtvujete sebe, činite sami sebe uzvišenim i važnim. Stari poganin nije žrtvovao svoje najgore, nego najbolje životinje svojim bogovima. Dao im je kompliment raspolovivši ih sjekirom. Bilo bi strašno i stimulativno zamislili kako se ovaj proces selekcije primjenjuje, na primjer, na ljudsku faunu Londona. Prekrasno je zamisliti kako se svečano žrtvuje iskrenog taksistu zbog njegove velike vrijednosti, a zatim pomisliti kako bi burzovni mešetari bili podrugljivo pošteđeni. U svakom slučaju, „žrtvovati se“ je zbog ovog razloga suprotno od „samoomalovažavati se“, i zato je požrtvovnost suprotna od samoubojstva.* Ako za sebe smatraš da si crv nemaš pravo biti požrtvovan. Crvi nisu bića dostojna oltara.

*Igra riječi. U engleskom požrtvovnost = self-sacrifice, doslovno bi bilo samo-žrtvovanje

četvrtak, 11. listopada 2012.

O eugeničarima




Povodom odbacivanja eugeničkog zakona u poljskom parlamentu, donosimo jedan duhovit, ali nažalost istinit, osvrt o onima koji simpatiziraju eugeniku:

"Većina eugeničara su eufemisti. To jest, kratke ih rečenice plaše, dok ih dugačke rečenice umiruju, i u potpunosti su nesposobni prevesti te duge rečenice u kratke. Recite im "Poticajne, pa čak i prisilne, ovlasti građana trebale bi im omogućiti da teret dugovječnosti prethodnih generacija ne postane nesrazmjeran i nepodnošljiv, pogotovo u pogledu žena". Reci te im to i oni će se blago njihati naprijed-nazad poput beba polegnutih u krevetić. Recite im "Ubijte svoju majku", i naglo će ustati. Ipak, ove su dvije rečenice, u hladnoj logici, potpuno jednake. Reci te im: "Moguće je zamisliti da će doći vrijeme kad će se ta uska granica između antropoidnog homo sapiensa i ostalih životinja, koja je već izmijenjena u mnogo moralnih pitanja, možda izmijeniti i u pitanju odnosa na post prema homo sapiensu" recite im to i ljepota nastala iz tog mrmljajućeg zvuka će obuhvatiti njihova lica. Ali ako im kažete na jednostavan, srčan način "Pojedimo čovjeka!" njihovo će iznenađenje biti iznenađujuće. Ipak, ove rečenice znače istu stvar.“

Iz djela Eugenika i druga zla

utorak, 9. listopada 2012.

U naglavačke okrenutoj zemlji (o braku i karijeri)





Prošlog sam tjedna, u uzaludnoj metafori, prikazao prevrtanje stabala i tajnu energiju vjetra kao svojstvo modernog svijeta da se pokreće pod utjecajem nevidljivoga (Vjetar i Drveće). Uzeo sam tu metaforu samo zato što sam igrom slučaja članak pisao u šumi. Ipak, sad kad sam se vratio u Fleet Street (koji mi se priznajem čini mnogo poetičnijim nego sve divlje šume svijeta), na čudan sam način progonjen ovom slučajnom usporedbom. Ljudski oblici mi se čine poput šume, a njihove duše poput vjetra. Sve te osobe koje sa mnom razgovaraju ili me pozdravljaju kao da imaju ovaj fantastični karakter rubova šume nasuprot neba. Čovjek koji sa mnom razgovara, što je on drugo nego stablo sposobno da govori? Onaj vozač kombija koji divljački maše kako bi mi rekao da se sklonim s puta, što je on nego hrpa grana miješanih i njihanih duhovnim vjetrom, šumski objekt kojeg mogu nastaviti kontemplirati u miru? Taj policajac koji podiže ruku kako bi upozorio tri autobusa da su u opasnosti zabijanja u mene, što je on nego grm potresen na trenutak tim naletom ljudskog prava koje je jače od anarhije? Postupno taj dojam šume nestaje, ali taj crno-bijeli kontrast između vidljivog i nevidljivog, taj duboki osjećaj da je osnovno uvjerenje u nevidljivo nasuprot vidljivome, je najednom naglo vraćeno nazad u moj um. Upravu u trenutku kad je Fleet Street postao najfamilijarniji (to jest, najdivljiji i najsvjetliji) u oko mi je zapeo živopisan ljubičasti poster na kojemu sam vidio velikim slovima napisane ove upečatljive riječi: "Bi li se radnici u dućanima trebali ženiti"

. . . . .

Oduzmite natprirodno i ono što će vam preostati je neprirodno




Teško je na prvi pogled uočiti zašto tako ljudske stvari poput dokolice i šaljivosti uvijek imaju porijeklo u religiji. Racionalno gledajući, čini se da nema nikakvog razloga zašto ljudi ne bi pjevali i dijelili jedni drugima poklone u čast bilo čega - primjerice rođenja Michelangela ili otvaranja stanice za vlak. Ali to se ne događa. Zapravo ljudi postaju požudno i slavljenički materijalni u vezi nečega duhovnoga. Oduzmite Nicejsko vjerovanje i slične stvari, i učinit će te čudnu nepravdu prodavačima kobasica. Oduzmite čudnu ljepotu svetaca i ono što će vam preostati je mnogo čudnija ružnoća Wandswortha [zatvor u Londonu nap.prev.]. Oduzmite natprirodno i ono što će vam preostati je neprirodno. 

Iz djela Heretici



nedjelja, 7. listopada 2012.

O samoubojstvu: jug i sjever



U nedavnoj raspravi o samoubojstvu napravljena je zanimljiva usporedba između onoga što se općenito naziva latinskom kulturom i onoga što se još općenitije, i manje dosljedno, naziva nordijskom, ili teutonskom, ili germanskom kulturom ovisno o aktualnoj vanjskoj politici. Jedan učeni pisac je istaknuo, vrlo istinito, da su zbog nekog razloga Nordijci podložniji samoubojstvu nego ljudi s Mediterana. Ljudi s Mediterana će radije olakšati svoje osjećaje ubijajući nekog drugog, a u ovome, žalim što to moram reći, imaju određenu polusvjesnu potporu u mojim simpatijama. Prihvaćam da ubojstvo mora biti svrstano među iznimno neispravne čine, čak štoviše moralno loše, ali samoubojstvo mi se čini najvećom blasfemijom protiv Boga, i čovjeka,  i zvijeri, i povrća. To je napad ne samo na jedan određeni život, nego na samu ideju života, ubojstvo cijelog svemira. No to je drugo pitanje kojim se ovdje neću baviti. Ono što me zanima vezano uz kriticizam ovih dviju kultura je sljedeće. Kritičar koji je dovoljno pronicljiv da zamijeti kako su Latini manje skloni ovoj posebnoj vrsti depresije od Teutonaca prirodno traga za uzrokom ili objašnjenjem, a budući da je riječ o modernom kritičaru odmah je doveden u kušnju da bude materijalist. Nešto je čudno u modernome umu prema kojemu se materijalni uzrok uvijek više čini kao pravi uzrok. U znanosti devetnaestoga stoljeća materijalni uzrok se općenito nalazio u fizičkom nasljedstvu. U rasi, da tako kažemo. Ali rasa je prilično potisnuta u zadnje vrijeme, kao i većina znanosti devetnaestoga stoljeća. Kritičar kojeg kritiziram je uzeo drugu varijantu materijalističkog uzroka. Isti onaj kojeg je najčešće podržavao gospodin Bernard Shaw. On je rekao da je većina ili mnogo razlike uzrokovana klimatskim uvjetima. 

subota, 6. listopada 2012.

Mr. Cerovac:Neprijeporno je da je Chesterton bio jedan od najvećih kršćanskih humanista svih vremena





Magistar Cerovac, dobitnik nagrade Europskoga društva za proučavanje znanosti i vjere, govori o agresivnim ateistima novoga doba i Chestertonovom Pravovjerju kao knjizi u kojoj su odlično opisane njihove zablude i podmetanja. 

srijeda, 3. listopada 2012.

Pismo Chestertonu




Nadbiskup Venecije Albino Lucini (Ivan Pavao I) 70-ih je godina pisao Chestertonu kako bi izrazio svoje slaganje s temeljnim problemima koji pogađaju moderni svijet. Chesterton je bio dovoljno drzak da nikada ne odgovori budućem papi. Ipak, kao olakotnu okolnost ćemo mu uzeti što je u vrijeme  nastanka pisma već tridesetak godina bio mrtav. O čemu je nadbiskup pisao kao gorućem problemu modernoga svijeta saznajte u njegovom pismu upućenom Chestertonu.

utorak, 2. listopada 2012.

Vjetar i Drveće



Što nastaje prije ekonomska kriza ili moralna kriza? Rješava li ekonomski napredak sve probleme društava kako često imamo dojam kroz medije koji sve probleme društva svode na ekonomsko pitanje? Chesterton u ovom eseju kroz zanimljivu usporedbu daje odgovor.