Gilbert Keith
Chesterton (1874. – 1936.) engleski je pisac i novinar s
početka 20. stoljeća. Velik u svakome pogledu, 193 cm visok i 130 kg težak, i
svojim je dimenzijama djelovao poput gromade koja je u metežu raznih filozofija
stajala na putu rijeci novovjekovnih hereza u obrani zdravog razuma od njihovih
otrovnih voda. U doba njegovog djelovanja rasplamsavale su se filozofije čije
strašne posljedice i danas vidimo u svijetu koji se naziva modernim. Od
Nietzscheove potrage za nadčovjekom, agresivnih darvinista koji su pokušali
kreirati ljudsku pasminu, materijalista koji nisu vidjeli dalje i dublje od
opipljivog svijeta, skeptika koji su sumnjali u sposobnost ljudske spoznaje i
raznoraznih drugih neprijatelja zdravog razuma Chesterton je stajao kao bastion
u njegovoj obrani, te mu je stoga i dodijeljen naziv Apostola zdravog razuma.
Bitka u obranu
zdravoga duha brojčano je uistinu bila neravnopravna, ali Chesterton se nije
predavao bez borbe. Izuzetno plodan autor Chesterton je napisao 80 knjiga, 200
kratkih priča, 4000 tisuće eseja i nekoliko drama. Bio je književni i društveni
kritičar, povjesničar, romanopisac, debatant, katolički apologet, pisac
drama... O njegovom nenadmašnom talentu svjedoči činjenica da su, budući da se
potpisivao sa GKC, mnogi mislili da se zapravo radi o grupi autora koji pišu
pod istim pseudonimom jer jednostavno nisu mogli vjerovati da jedan čovjek može
toliko pisati, a njegova tajnica svjedoči da je istovremeno dok je njoj
diktirao jedno djelo svojom rukom radio na drugoj knjizi ili članku. Tako je
neumornim pisanjem i debatiranjem Chesterton sam nadoknađivao premoć u
brojnosti drugih mislilaca njegovog doba.
Ipak, koliko god se ne slagao s misliocima svoga doba, treba istaknuti da je među njima uvijek
vladalo veliko međusobno poštovanje. Znao je odbaciti mišljenje, a zadržati
osobu kao prijatelja. Lijepo je to izrazio kada se osvrnuo na G.B. Shawa i
njegovu filozofiju ustvrdivši da je sve pogrešno u vezi njega osim njega
samoga, dok je Shaw njega također cijenio kao iskrenog prijatelja priznavši da:
“Svijet nije dovoljno zahvalan na Chestertonu.“
Među istomišljenicima
Chestertonov najbliži suborac bio je njegov jako dobar prijatelj, još jedan
engleski velikan, Hilarie Belloc. Njihova stajališta su bila vrlo bliska tako
da je za njih dvojicu duhovito sročen naziv Chesterbelloc. Sam Chesterton je za
Belloca napisao „Ovaj čovjek je vodio najveću bitku za dobre stvari od svih
ljudi moga vremena“ , dok je Belloc o Chestertonu nakon njegove smrti ustvrdio,
saževši mišljenja mnogih koji su ga poznavali i čitali,: “Chesterton se više
nikada neće ponoviti!“
![]() |
Chesterton, Baring i Belloc |
Chesterton i moderni
um
"Moj stav prema
napretku prešao je s antagonizma na dosadu. Davno sam se prestao raspravljati s ljudima koji preferiraju četvrtak umjesto srijede samo
zato što je četvrtak." Tako je ukratko sažeo svoj stav prema misliocima
koji su slijepo vjerovali u napredak neosvrćući se na moral niti na samog
čovjeka. Moderni um njegovog doba u slijepoj vjeri da samo protjecanje vremena
donosi kvalitetniji život (i kvalitetnijeg čovjeka!) odbacivao je kršćanstvo
kao rudimentarni zaostatak kojeg treba što prije nadići i krenuti u potragu za
nadčovjekom. Neki među njima su isticali da je kršćanstvo imalo svoj pokušaj u
srednjem vijeku, a sada je vrijeme da oni stupe na scenu. No Chesterton se
snažno usprotivio takvom poimanju prošlosti i budućnosti: „Kršćanski ideal nije
isproban i proglašen neprikladnim. Utvrđeno je da je težak i ostavljen je
neisprobanim..“ To je za njega prava tragedija našega svijeta, činjenica da taj
istinski kršćanski ideal nije na velikom području nikada niti zaživio. Pokušaje
pak da se napredak bezglavo razvija bez obzira na prirodu samog čovjeka opisao
je u kritici upućenoj Shawu u knjizi Heretici: “Ako čovjek kakvog
poznajemo nije sposoban za filozofiju napretka gosp. Shaw traži, ne novu vrstu
filozofije, nego novog čovjeka. To je kao da dadilja pokuša godinama hraniti
dijete gorkom hranom, i otkrivši da ta hrana nije prikladna, ne baca hranu u
potrazi za novom, nego baca bebu kroz prozor i traži novu bebu.“
Chestertonov je,
dakle, ideal čovjeka staviti u središte. Prilagoditi svijet njegovim potrebama.
Potrebama normalnog prosječnog čovjeka koji pokušava zasnovati obitelj i sretno
živjeti, saznati što on uistinu želi i pokušati to ostvariti. Moderni se pak um
na njega niti ne osvrće nego ga ukalupljuju u njemu neprirodne okvire. Ovim se
pitanjem poglavito bavio u svojoj knjizi Što ne valja sa svijetom,
nakon čijeg čitanja nitko ne bi mogao razlučiti je li napisana danas ili prije
više od sto godina, što jasno govori kako su problemi ostali neriješeni.
Duboki vjernik
Nemoguće je govoriti
o Chestertonu, nemoguće ga je razumjeti, ako se ne spomene njegov stav prema
vjeri. Mnogi zagovaratelji „vjerske slobode“ i guranja vjere u privatnu sferu
bi se možda usprotivili isticanju njegovih vjerskih stajališta u opisu njegovog
literalnog djela. Chesterton je taj duh lijepo sažeo kazavši: “Moglo bi se
pretpostaviti da se pod pojmom vjerske slobode smatra da je svima dozvoljeno
raspravljati o religiji. U praksi to znači da gotovo nikome nije dopušteno da
ju spominje.“. Uostalom, kako bi se bez spominjanja njegove vjere moglo
shvatiti čovjeka koji sam o sebi kaže da od kad je 1922. godine postao
katolikom nije napisao niti jedan redak niti jednu rečenicu o bilo kojoj temi
koja nije bila povezana s tim događajem. Iako je katolikom postao 1922. u svim
njegovim ranijim radovima osjeća se njegova ogromna simpatija i naklonost prema
Katoličkoj Crkvi, tako da su mnogi bili iznenađeni smatrajući da je on već bio
katolik. Na kraju krajeva, njegov najpoznatiji lik Otac Brown je katolički
svećenik, a nastao je godinama prije nego je Chesterton pristupio Katoličkoj
Crkvi. Odnos ljudi koji su izvan Crkve prema njoj lijepo je sažeo u svojoj
knjizi Katolička Crkva i obraćenje koja govori o njegovom
obraćenju: "Ne moguće je biti nepristran prema Katoličkoj Crkvi. U
trenutku kad čovjek prestane vući protiv nje osjeća se privučen prema njoj. U
trenutku kad ju prestane ušutkavati počinje ju slušati sa zadovoljstvom. U
trenutku kad pokuša biti pošten prema njoj počinje ju voljeti."
Možemo pretpostaviti
da njegova odluka nije našla na odobravanje u sredini koja nije bila naklonjena
katoličanstvu. Možda je cjelokupni dojam javnosti sažeo njegov dobar prijatelj
G.B.Shaw koji je taj događaj prokomentirao: “Gilberte, sada si otišao
predaleko.“ Osjetio je to zasigurno i sam Gilbert kada je zapisao: "Ovo su
dani u kojima se od kršćanina očekuje da veliča svaku vjeru osim svoje
vlastite", shvativši koliko se licemjerstva često krije iza tih podmuklih
napada na Krista. Sam Chesterton, s druge strane, nije sebi pripisivao nikakvih
zasluga po pitanju svog obraćenja jednostavno (kakav je i bio) ustvrdivši:
"nikakva zasluga, osim zdravog razuma, ne pripada nikome koji joj se
pridružio kad je toliko očito da je nada ovoga svijeta."
Stavovi o
kontroverznim pitanjima
Gilbert je, kako je
rekao njegov prijatelj Shaw, uistinu išao daleko jer je išao za istinom koja se
mnogima nije sviđala. Uistinu se držao svojih riječi koje je uputio
novovjekovnim misliocima i umjetnicima koji su sami sebe, baš kao i danas,
držali suludo hrabrima: „Nova škola misli i umjetnosti nosi u sebi dah drskosti
i svuda izbija u blasfemije, kao da je potrebna ikakva hrabrost za izreći
blasfemiju. Samo je jedna stvar koja zahtjeva stvarnu snagu da ju se izgovori,
a to je istina.“ Chesterton je imao tu hrabrost, hrabrost činiti
nepopularne poteze u obrani istine. Hrabro se zauzeo za pitanje Irske, čime se
posebice bavio u svom djelu Irske impresije „Reći istinu o
Irskoj nije za engleskoga patriota stvar koja je ugodna, ali je vrlo
patriotska.“ U Belfastu je upozorio da se pitanje toga grada nikada neće moći
riješiti političkim putem, što se do danas pokazalo istinitim, jer kako sam
kaže: „Religija nije crkva koju čovjek posjećuje, nego kozmos u kojem živi.“
Nemoguće je dakle za njega bilo pitanje čovjekove vjere staviti u zagradu i
baviti se politikom, jer pitanje vjere je pitanje koje se najdublje reflektira
na čovjekovo svakodnevno ponašanje, a ne samo na crkveni prostor koji
posjećuje.
Bio je žestoki
protivnik engleskog imperijalizma. Njegov stav o imperijalizmu može se iščitati
iz događaja opisanog na duhovit način u jednom od njegovih eseja: „Pokušavao
sam dokazati agnostiku sa svoje desne strane da postoji mjesto kao što je raj,
a imperijalistu sa svoje lijeve da postoji takvo mjesto kao što je Engleska.“
Za Chestertona čovjek koji voli svoju zemlju ne želi ju proširivati na tuđe
teritorije, on voli Englesku zato što je Engleska. Kada bi imperijalisti
uistinu voljeli svoju domovinu brinuli bi se prvenstveno o njoj, te ne bi imali
potrebe pripajati druge zemlje. U imperijalizmu vidi i lažni pokušaj bijega od
realnosti problema koji su postojali u Engleskoj. Umjesto da rade na
popravljanju same Engleske imperijalisti su u uvijek novim zemljama pokušavali
pronaći sreću daleko od vlastite zemlje.
Pionirsko djelo u
borbi protiv onoga što se nazivalo eugenikom bila je zbirka eseja Eugenika
i druga zla. Eugenika „označava rabljenje znanja o ljudskoj genetici radi
utjecanja na stanovništvo i zdravstvenu politiku s ciljem povećanja udjela
pozitivno ponderiranih gena (pozitivna eugenika) i smanjenja negativno
ponderiranih gena (negativna eugenika) s ciljem poboljšanja određenih svojstava
ljudske vrste.“ I dok su mnogi klicali fascinirani znanstvenim mogućnostima
novoga doba lišenim moralne odgovornosti, Chesterton je već u korijenu prozreo
gdje ta stvar vodi. Rijetki su ga nažalost poslušali. Ideje eugenike kulminirale
su u Hitlerovoj Njemačkoj, a kakva je situacija u stavu prema eugenici bila na globalnoj razini svjedoči činjenica da je Hitler 1938. bio izabran za osobu godine u magazinu Time. Nakon drugog svjetskog rata Engleska je na svojoj koži
osjetila tko je izabran za osobu godine, a sve se moglo puno prije
anticipirati da se na vrijeme razmislilo kamo smjera put eugeničara. Chesterton
po pitanju nemorala u određenim znanstvenim krugovima ironično primijetio:
"Učimo kako činiti mnoge pametne stvari... Idući veliki zadatak će biti
naučiti da ih ne činimo"
Danas s pozicije
vremenskog odmaka od toga doba jasno se očitovalo koliko je Chesteron bio u
pravu u svojim stavovima koji su tada bili žestoko osporavani od strane vodećih
filozofskih i političkih elita. Teško je reći koliko će još vremena proći dok
ljudi konačno uvide i nemogućnost ostvarenja zdravog društva bez da se pitanje
morala stavi na prvo mjesto, bez da se poštuje ljudski život, bez da čovjek
napokon postane zahvalan Stvoritelju. Bojim se da je težina odgovora na to
pitanje u činjenici što nitko ne zna vrijeme sudnjega dana. Kakogod s time
bilo, tužno je ustvrditi da se Chestertonova uloga nije dostojno obilježila.
Umjesto da Engleska uzdigne svog velikana na pijedestal, ona kao svoje vodeće
pisce toga doba gura ljude koji su dokazano bili u krivu, a razlog stavljanja
pod tepih je zasigurno taj što mu „ljubitelji istine“ do današnjega dana ne
opraštaju što ju je on uistinu i izrekao.
Smrt
Umro je 1936. godine
u svome domu u Londonu. Sama njegova smrt najbolje oslikava cijeli njegov
život. Nakon što mu je pozlilo, ugledavši po posljednji put svoju suprugu,
rekao je jednostavno „Hello my dear!“. Čovjek koji je nalazio istinsku radost u
svakoj, ma kako prozaičnoj, pojedinosti života bio je jednako dobro raspoložen
kada je znao da odlazi. Ljubav prema ovome svijetu nije u njemu bila
epikurejska ljubav prema užicima. To uostalom svjedoči njegova poznata izjava
„Najbolji način da Bogu zahvalimo za burgundac je da ga ne popijemo previše.“
Bio je dovoljno mudar čovjek da zna da čovjek koji u burgundcu nalazi smisao ne
može uživati čak niti u burgundcu (kamo li u bilo čemu drugome). Ljubav prema
ovomu svijetu bila je za njega preko spoznaje da je ovaj svijet, ma kako
nesavršen, stvoren od Boga i u njemu možemo promotriti odsjaj božanskoga. On je
taj odsjaj nalazio i u zahrđalim željeznim klupama na željezničkim kolodvorima
i na najdosadnijim mogućim mjestima jer je znao vidjeti istinsku dubinu stvari.
Veselio se stvarima ovoga svijeta jer je znao da one upućuju prema svome
Stvoritelju. Tako je riječima radosnoga pozdrava otišao G.K.Chesterton, a
njegova dijela su ostala za mnoge da im otkriju filozofiju radosti i zdravog
razuma.
Poznati o Chestertonu
![]() |
C.S.Lewis |
Chesterton je
zasigurno ostavio dubok utjecaj na mnoge ljude širom svijeta koji su rado
čitali njegova djela. Među brojnima mogu se izdvojiti C.S.Lewis koji o njegovoj
knjizi Vječni Čovjek kaže: "Najbolja popularna obrana
cjelokupnog kršćanskog gledišta je Chestertonov „Vječni Čovjek“, te ju navodi
kao jedno od najznačajnijih djela koje je oblikovalo njegovu životnu
filozofiju. Među ostalim poznatim autorima na koje je utjecao su J.R.R.
Tolkien, Jorge Luis Borges, J.K.Rowling (članica društva GK Chestertona),
George Orwell i mnogi drugi.
Njegov veliki
poštovatelj Jorge Luis Borges je o njemu zapisao: „Smatram da je Chesterton
jedan od najistaknutijih pisaca našega vremena, ne samo zbog svoje sretne
inventivnosti, vizualne imaginacije i djetinje ili božanske radosti toliko
očite u svim njegovim djelima, nego također zbog svoje retoričke vještine i
potpune briljantnosti svoga umijeća.“
Etienne Gilson, jedan
od vodećih katoličkih intelektualaca dvadesetog stoljeća, za njegovu biografiju
svetog Tome Akvinskog priznaje: „Smatram ju, bez moguće usporedbe, najboljom
knjigom koja je ikada napisana o Svetome Tomi... malo njih koji su potrošili
dvadeset ili trideset godina proučavajući Svetoga Tomu Akvinskog, i objavili
dvije ili tri knjige o njemu, neće pogriješiti ako ustvrde da je takozvana
Chestertonova „dosjetljivost“ posramila njihovu učenost“ dok je za Pravovjerje rekao
da je: „Najbolje apologetsko djelo stvoreno u našem stoljeću“
![]() |
Papa Pio XI |
Papa Pio XI, koji ga
je primio u audijenciju za života, povodom njegove smrti uputio je brzojav
sućuti dodijelivši mu naslov Branitelja Vjere (Fidei Defensor): "Sveti Otac
je duboko ožalošćen smrću gosp. Gilberta Keitha Chestertona odanog sina Svete Crkve,
nadarenog Branitelja Katoličke Vjere. Njegova Svetost iskazuje očinsku sućut
engleskome narodu, obećaje molitve za dragog pokojnika, te udjeljuje apostolski
blagoslov"
Nadbiskup Albino
Luciani (Ivan Pavao I) pisao je već pokojnom Chestertonu povodom osvrta na
njegovu knjigu Kugla i Križ kako bi izrazio svoje zahvalno
slaganje s istinama o kojima je Chesterton pisao u svome djelu, posebno se
osvrćući na činjenicu da oni koji pokušavaju uništiti križ završe uništavajući
sve ostalo.
Čini se da je bio
omiljen među Papama jer i sadašnji Sveti Otac Benedikt XVI rado citira
Chestertona, iz čega se vidi da je dobro upoznat s njegovim djelom.
Djela
Kako je već
istaknuto, Chesterton je bio vrlo plodan pisac koji se bavio raznim literalnim
vrstama i problemima u društvu. Kao njegova najznačajnija djela mogu se
navesti: Pravovjerje, Vječni čovjek, Heretici, Što ne valja sa
svijetom, Čovjek koji je bio četvrtak, detektivske priče o ocu Brownu,
zbirka eseja Ogromne tričarije i mnoge druge. Ako bi netko
pročitao samo jednu njegovu knjigu onda neka to bude Pravovjerje. Pravovjerje je
nastalo kao odgovor na knjigu Heretici u kojoj je već u
naslovu jasno rekao što misli o umovima novoga doba. Nakon što je bio zatražen
da on iznese svoj stav Chesterton je napisao Pravovjerje u
kojemu na jedinstven i vrlo osebujan način iznosi temelj svoje (kršćanske)
filozofije. Pravovjerje je unikatno apologetsko djelo koje na originalan
„chestertonovski“ način brani kršćansku poziciju koja mnoge njene protivnike
ostavlja zatečenima.
Detektivske priče o
Ocu Brownu njegova su najprodavanija djela. Glavni lik je katolički svećenik
(otac Brown) koji poznavanjem ljudskoga duha stečenog kroz godine svećeničkog
iskustva, kao i briljantnim radom moždanih vijuga, otkriva zločince. Svaka
priča, naravno, u sebi nosi i određenu moralnu poruku koja je uvijek središte oko
kojega je cijela priča i napisana. Otac Brown je u svakom slučaju osebujan
detektiv budući da on zločince koje hvata ne iznosi prvenstveno pred strogi
ljudski sud, nego pred milosrdni božanski. Potiče ih na ispovijed.

U knjizi Što ne
valja sa svijetom Chesterton se ponajprije osvrnuo na problem
obitelji, stavljajući ju na prvo mjesto. Cijeli državni sustav trebao bi biti
podređen upravo razvoju sretnih obitelji. Chesterton primjećuje kako nažalost
on upravo na nju djeluje razarajuće. Sustav nas uvjerava da je obitelj dosadno
mjesto, ženu se sve više odvlači od doma, odgoj djece sve više prelazi iz ruku
roditelja u ruke javnog obrazovanja, a čak ni mjesto u kojem živi nije
adekvatno onome kakvo bi trebalo biti. Dok je Pravovjerje uvid
u Chesertonovu filozofiju Što ne valja sa svijetom je izvrstan
prikaz Chestertonova pogleda na stanje društva i ponuda rješenja kakvo bi
trebalo biti.
Što drugo na kraju
reći nego pozvati Vas da izdvojite vremena i pročitate poneki Chestertonov
esej, ili izvadak iz knjige, koji će se redovito objavljivati na ovome blogu i
udahnete malo svježeg zraka zdravog razuma u magluštini obamrlosti zdrave
misli.
Izvrsno sročena biografija!
OdgovoriIzbrišiVeseli me vidjeti da u Hrvatskoj postoji još obožavatelja ovog velikog mislica, koji nas je toliko zadužio svojim djelima. Nadam se da će blog zaživjeti, kao i ideja osnivanja Hrvatskog društva G.K. Chestertona.
Hvala Luka! Nije mi bilo jednostavno ukratko izdvojiti najbitnije od njegovog lika i djela budući da je i jedno i drugo vrlo opsežno. Nadam se da će potaknuti čitatelje da se pobliže upoznaju s njime kroz njegove eseje i iz prve ruke otkriju o kakvom se piscu radi.
OdgovoriIzbrišiDat ću sve od sebe da blog zaživi, a što se tiče Društva vjerujem u stvaranje jedne oaze razgovora u duhu zdravog razuma. Nažalost Chesterton, kao ni zdrav razum, nije danas razvikan kao razni manipulatori, ali tim više nas koji ga volimo čini da budemo vatreni čitatelji.
Pravovjerje mi je jedna od najdrazih knjiga uopce.
OdgovoriIzbrišiOd srca hvala na ovom blogu!
lp Sanja
Hvala na komentaru!
IzbrišiPravovjerje je i meni zasigurno jedna od najdražih knjiga. Uistinu na lijep, originalan i jezgrovit način sažimlje ljepotu poruke kršćanstva. Također je izvrsna zaliha vrlo konkretnih misli za vođenje rasprava, pogotovo zato jer se rečenice i slikoviti primjeri mogu lakše zapamtiti. Mislim da ju nije dovoljno jedanput pročitati :)
Ovo je doista vrlo zanimljivi Blog o književniku koji je u nas na žalost premalo poznat.
OdgovoriIzbriši"Slučajno" danas dođoh do Vašeg bloga i "slučajno" mi otkriste Chestertona. Hvala! Krenut ću od početka, od prvog bloga i pomalo krenuti naprijed.Veselim se otkrićima.A drago mi je pročitati i komentare jer se i u njima krije mnoštvo informacija i korisnih razmišljanja.
OdgovoriIzbrišiNisam još pročitala niti jednu njegovu knjigu pa se zasad neću izjašnjavati, ali mi se jako sviđa biografija koju ste napisali.Ankica
Drago mi je da ste ga otkrili. Zbog svojih je stavova dosta duboko zakopan pa je jedna od čestih reakcija ljudi koji ga otkriju: "Zašto prije nismo čuli za njega?" Nadam se da će Vam se svidjeti tekstovi i potaknuti Vas na daljnje čitanje, i naravno preporučivanje drugima!
IzbrišiZanimljivo je citati komentare i uvidjeti kako se ljudi vise vole baviti vlastitim stavom umjesto da se pozabave knjigom, literalnim stilom i mislima koje je GKC razradjivao u svojim knjigama.
OdgovoriIzbrišiJa sam prociala samo jednu njegovu knjigu: The Everlasting Man. Iznenadila me, iznenadio me je .. proslo je vec nekoliko tjedana, a jos uvijek sam pod dojmom .. bilo bi lijepo kada bi i kod nas postojalo drustvo u koje bi se moglo doci i raspravljati o mislima koje je GCK zabijezio u svojim knjigama..
Drago mi je da ste se javili s lijepim komentarom. Društvo će uskoro biti, ako mi ostavite kontakt na mail gkchesterton.croatia@gmail.com, rado ću Vas obavijestiti čim nastane.
IzbrišiSlažem se potpuno s Vašim stavom da bi bilo prije svega nužno upoznati Chestertonovo djelo pa zatim krenuti u diskusije.
Evo i meni otkriste Chestertona i zaintrigiran sam. Osim bloga, potruditi ću se uskoro i pročitati neko njegovo djelo.
OdgovoriIzbrišiP.S. Ispravite godinu rođenja.
Vrlo mi je drago zbog toga! Svakako preporučam daljnje čitanje! Mislim da su Vječni čovjek ili Pravovjerje dobar početak. Hvala na preporuci za ispravak godine!
IzbrišiIzvrsno. Hoće li biti uskoro i FaceBook stranica?
OdgovoriIzbrišiSveti Ivan pavao II. izrekao je proročanske rieči koje su zaista chestertonianske: 21. stoljeće bit će mistično ili ga ne će biti.
OdgovoriIzbrišiPrvo sam pročitao "Pravovjerje" - zatim još tri puta. Nakon toka pročitao sam "Katolička crkva i obraćenje". Vječni čovjek je konačno došao na red - čitam ga treći put. Pokušao sam nabaviti životopis Sv. Tome Akvinskoga i nisam uspio. Obavijestite me o aktivnostima u svezi utemeljenja Hrvatskog društva
OdgovoriIzbrišiPočinjem s citanjem
OdgovoriIzbrišiSramim se sto tek sad
Sve je jednostavno, baš poput zdravog razuma.
OdgovoriIzbrišiN.G.
Stvarno sam sretna da u Hrvatskoj imamo ovakvu web stranicu!
OdgovoriIzbrišiOdlično, svaka čast ekipa i Bog neka vas sve blagoslovi!