Povijesni dokaz u korist uskrsnuća

Povijesni dokaz u korist uskrsnuća je taj da je svatko, osim apostola, mogao imati sve moguće razloge za reći što su učinili s tijelom, ako su nešto učinili s njime. Apostoli su ga možda sakrili kako bi predstavili lažno čudo, ali vrlo je teško zamisliti ljude koji prihvaćaju mučenje i pogubljivanje za istinu o čudu za koje znaju da je lažno. U slučaju Arapskih priča, opće okolnosti ukazuju i govore da su lažne. Rečeno nam je u samoj knjizi da su sve priče ispričane od žene samo kako bi zabavljala kralja i odvratila mu pozornost od plana da joj odsiječe glavu. Pisac se u ovoj osobnoj situaciji vrlo vjerojatno neće strogo ograničiti na dosadnu točnost, a i bilo bi nemoguće očitije upozoriti čitača da su sve te priče lažne. U jednom slučaju, dakle, imamo svjedoke koji ne samo misle da je stvar istinita, nego misle da je, u doslovnom smislu, istinita poput smrti, ili istinitija od same smrti. Stoga radije biraju umrijeti nego nijekati ovu istinu. U drugom slučaju imamo pripovjedača koji, u pokušaju da izbjegne smrt, ima svaki motiv kako bi lagao. Da je sveti Ivan Krstitelj želio izbjeći glavosijek, i spasio svoj život izmišljajući dugi niz mesijanskih ili ranokršćanskih legendi, kako bi zadržao pozornost kralja Heroda, ne bih nikakav "mit o uskrsnuću" koji bi on ispričao smatrao za čvrst dokaz o uskrsnuću. Ali budući da su apostoli pogubljeni, kao što je sveti Ivan Krstitelj pogubljen, mislim da njihov dokaz nijedan ozbiljan učenjak ne može promatrati kao isječak iz Arapskih noći.

G.K. Chesterton: "As I Was Saying," X. About Beliefs