H. Belloc: Kako ispravno piti

Poznavao sam čovjeka koji je bio sklon piću. Kako bih mu pomogao razlikovati Bahusa od vraga, smislio sam za njega sljedeće pravilo: nije smio piti ništa što je napravljeno i prodavano nakon reformacije. Tu posebno mislim na žestoka pića i šampanjac. Neka pije (rekoh mu) crno i bijelo vino, dobro pivo i medovinu i, ako ih može nabaviti, likere koje prave redovnici. Jednom riječju, sva ona hranjiva, osnažujuća i okrepljujuća pića koja su pili naši očevi u stara vremena, ali ne viski, niti brandi, niti absint, niti vrste pića koja se nazivaju džinom. Obećao je da će se toga držati, i sve je išlo dobro. Postao je veseo čovjek, i počeo pisati ode. Njegova proza je postala jasna i smislena, a prije toga je bila zbrkana i maglovita. Dobro je spavao, razmatrao je nadnaravne stvari, već je gotovo postao republikanac, sve dok jednog fatalnog dana, na blagdan jedanaest tisuća djevica, koje su sve bile prezauzete na nebu kako bi pazile na potrebe nas hromih, razlomljenih, jadnih ljudi, nisam s njime otišao u posjet „Društvu za uklanjanje smetnji bogatima“, gdje je određeni lihvarov sin čitao novine o okrutnosti Španjolaca prema njihovim mazgama. Dok smo svi sjedili oko stola s blještavom zelenom tkaninom na njemu, i mrskim plinskim lusterom iznad nas, domaćin večeri ponudio mu je viski i vodu. Dok sam bio okrenut leđima, on ga je popio...

Što mislite da je bila posljedica toga? Pa, trebao je položiti neki neugodan zavjet da neće više nikada ništa piti, i postao predmet podsmijeha i osude, a da je držao svoju riječ mogao je do sada već postati sretan čovjek.

Ulomak iz putopisa: The Path to Rome

Dva Chestertonova citata o pijenju:

"Nijedna životinja nikada nije izmislila nešto tako dobro kao što je piće, i nešto tako loše kao što je pijanstvo."

"Najbolji način da Bogu zahvalimo za pivo je taj da ga ne popijemo previše."