Onaj koji će ostati

"Zar uistinu misliš da je Katolička Crkva ikada smatrala da su kršćani jedini dobri ljudi? Pa katolici, iz katoličkog srednjeg vijeka, su govorili o vrlinama svih vrlih pogana sve dok čovječanstvu nije postalo zlo od toga. Ne! Ako uistinu želiš znati što mislimo kada kažemo da kršćanstvo ima posebnu moć vrline, reći ću ti. Crkva je jedina stvar na zemlji koja može ovjekovječiti određenu vrlinu i učiniti da bude nešto više od mode. Stvar je toliko očita i povijesno utemeljena da sumnjam da bi ju ikada mogao zanijekati. Ne možeš zanijekati da je savršeno moguće da će se sutra ujutro u Italiji, ili Irskoj, pojaviti čovjek ne samo jednako dobar, nego dobar na jednak način kao sveti Franjo Asiški. Dobro, sad uzmi druge primjere ljudskih vrlina, od kojih su mnoge sjajne. Engleski džentlmen iz elizabetanskog doba je bio galantan i idealističan, ali možeš li stajati ovdje na ovoj livadi i biti engleski džentlmen iz elizabetanskog doba? Uvjereni republikanac iz osamnaestog stoljeća, sa svojim strogim patriotizmom i jednostavnim životom, je bio dobar momak, ali jesi li ga ikada vidio? Jesi li ikada vidio uvjerenog republikanca? Nakon samo stotinu godina taj vulkan revolucionarske istinitosti i junaštva hladan je poput mjesečevih planina. Tako je, i tako će biti s etikama koje zuje uzduž Fleet Streeta u trenutku dok ti ovo govorim. Koja bi fraza nadahnula londonskog službenika ili radnika u ovom trenutku? Možda da mu kažemo da je sin Britanskog carstva iznad kojeg sunce nikada ne zalazi, možda da je motor svog sindikata, ili da je klasno osvješten proleter ovog ili onog. Možda da mu samo kažemo da je džentlmen, što zasigurno nije? Sva ova imena i pojmovi su časni, ali koliko dugo će trajati? Kraljevstva se ruše, industrijski se uvjeti mijenjaju, predgrađa neće trajati vječno. Što će ostati? Reći ću ti! Katolički svetac će ostati!"

Iz djela: Kugla i Križ

Odupiranje tiraniji

Najpametnija stvar koju možete učiniti jest jauknuti prije nego ste ozlijeđeni. Nema nikakve koristi od jaukanja nakon što ste ozlijeđeni; posebno ako ste smrtno ozlijeđeni. Ljudi govore o nestrpljivosti naroda; ali upućeni povjesničari znaju da je većina tiranija bila moguća zato što su se ljudi pokrenuli prekasno. Često je neophodno oduprijeti se tiraniji prije nego što započne. Besmisleno je govoriti, s maglovitim optimizmom, da je određena shema tek u zraku. Udarac sjekirom može se izbjeći samo dok je sjekira još uvijek u zraku.

Iz djela: Eugenics and other evils

Chesterton na facebooku

Misli "Apostola zdravog razuma" na hrvatskom jeziku od sada možete čitati i na novootvrenoj facebook stranici: https://www.facebook.com/chesterton.hr

U pravu u onome u čemu smo mi u krivu

Kršćanstvo je uvijek izvan mode zato što je uvijek zdravorazumno, a sve mode su oblici blagih ludosti. Kada je Italija zaluđena umjetnošću Crkva se čini previše puritanskom, kad je Engleska zaluđena puritanizmom Crkva se čini previše umjetničkom. Kad se danas svađate s nama uvrštavate nas među kraljevstva i despotizam, ali kada ste se svađali s nama prvi puta bilo je to zato što nismo prihvatili božanski despotizam Henrika VIII. Čini se da je Crkva uvijek iza vremena, a zapravo je uvijek iznad vremena. Ona čeka sve dok posljednji hir ne doživi svoj kraj. Ona čuva ključ neprekidne vrline.

Iz djela: Kugla i križ

"Ne želimo religiju koja je u pravu u onome u čemu smo i mi u pravu. Ono što želimo je religija koja je u pravu u onome u čemu smo mi u krivu."

Povijesni dokaz u korist uskrsnuća

Povijesni dokaz u korist uskrsnuća je taj da je svatko, osim apostola, mogao imati sve moguće razloge za reći što su učinili s tijelom, ako su nešto učinili s njime. Apostoli su ga možda sakrili kako bi predstavili lažno čudo, ali vrlo je teško zamisliti ljude koji prihvaćaju mučenje i pogubljivanje za istinu o čudu za koje znaju da je lažno. U slučaju Arapskih priča, opće okolnosti ukazuju i govore da su lažne. Rečeno nam je u samoj knjizi da su sve priče ispričane od žene samo kako bi zabavljala kralja i odvratila mu pozornost od plana da joj odsiječe glavu. Pisac se u ovoj osobnoj situaciji vrlo vjerojatno neće strogo ograničiti na dosadnu točnost, a i bilo bi nemoguće očitije upozoriti čitača da su sve te priče lažne. U jednom slučaju, dakle, imamo svjedoke koji ne samo misle da je stvar istinita, nego misle da je, u doslovnom smislu, istinita poput smrti, ili istinitija od same smrti. Stoga radije biraju umrijeti nego nijekati ovu istinu. U drugom slučaju imamo pripovjedača koji, u pokušaju da izbjegne smrt, ima svaki motiv kako bi lagao. Da je sveti Ivan Krstitelj želio izbjeći glavosijek, i spasio svoj život izmišljajući dugi niz mesijanskih ili ranokršćanskih legendi, kako bi zadržao pozornost kralja Heroda, ne bih nikakav "mit o uskrsnuću" koji bi on ispričao smatrao za čvrst dokaz o uskrsnuću. Ali budući da su apostoli pogubljeni, kao što je sveti Ivan Krstitelj pogubljen, mislim da njihov dokaz nijedan ozbiljan učenjak ne može promatrati kao isječak iz Arapskih noći.

G.K. Chesterton: "As I Was Saying," X. About Beliefs

H. Belloc: Kako ispravno piti

Poznavao sam čovjeka koji je bio sklon piću. Kako bih mu pomogao razlikovati Bahusa od vraga, smislio sam za njega sljedeće pravilo: nije smio piti ništa što je napravljeno i prodavano nakon reformacije. Tu posebno mislim na žestoka pića i šampanjac. Neka pije (rekoh mu) crno i bijelo vino, dobro pivo i medovinu i, ako ih može nabaviti, likere koje prave redovnici. Jednom riječju, sva ona hranjiva, osnažujuća i okrepljujuća pića koja su pili naši očevi u stara vremena, ali ne viski, niti brandi, niti absint, niti vrste pića koja se nazivaju džinom. Obećao je da će se toga držati, i sve je išlo dobro. Postao je veseo čovjek, i počeo pisati ode. Njegova proza je postala jasna i smislena, a prije toga je bila zbrkana i maglovita. Dobro je spavao, razmatrao je nadnaravne stvari, već je gotovo postao republikanac, sve dok jednog fatalnog dana, na blagdan jedanaest tisuća djevica, koje su sve bile prezauzete na nebu kako bi pazile na potrebe nas hromih, razlomljenih, jadnih ljudi, nisam s njime otišao u posjet „Društvu za uklanjanje smetnji bogatima“, gdje je određeni lihvarov sin čitao novine o okrutnosti Španjolaca prema njihovim mazgama. Dok smo svi sjedili oko stola s blještavom zelenom tkaninom na njemu, i mrskim plinskim lusterom iznad nas, domaćin večeri ponudio mu je viski i vodu. Dok sam bio okrenut leđima, on ga je popio...

Što mislite da je bila posljedica toga? Pa, trebao je položiti neki neugodan zavjet da neće više nikada ništa piti, i postao predmet podsmijeha i osude, a da je držao svoju riječ mogao je do sada već postati sretan čovjek.

Ulomak iz putopisa: The Path to Rome

Dva Chestertonova citata o pijenju:

"Nijedna životinja nikada nije izmislila nešto tako dobro kao što je piće, i nešto tako loše kao što je pijanstvo."

"Najbolji način da Bogu zahvalimo za pivo je taj da ga ne popijemo previše."

Problem suvremene arhitekture

Arhitektura je jako dobar test prave snage društva, jer su najvrjednije stvari u ljudskom stanju neopozive stvari - brak, na primjer. A arhitektura doseže bliže negoli bilo koja druga umjetnost toj neopozivosti, jer se nje tako teško riješiti. Sliku možete okrenuti naličjem prema zidu; bilo bi besmisleno okrenuti rimsku katedralu naličjem prema zidu. Pjesmu možete potrgati u komadiće; gradsku vijećnicu možete potrgati samo u trenucima jako ozbiljnih emocija. Građevina je srodna s dogmom; drska je poput dogme. Bila vječna ili ne, traži vječnost poput dogme. Ljudi se pitaju zašto ne postoji tipična arhitektura modernog svijeta, poput impresionizma u slikarstvu. Zasigurno je to stoga što nemamo dovoljno dogmi; ne možemo podnijeti gledanje na nebu bilo čega što je čvrsto i trajno, bilo čega na nebu što se ne mijenja poput nebeskih oblaka.

Iz djela Tremendous Trifles