"Zar uistinu misliš
da je Katolička Crkva ikada smatrala da su kršćani jedini dobri ljudi? Pa
katolici, iz katoličkog srednjeg vijeka, su govorili o vrlinama svih vrlih
pogana sve dok čovječanstvu nije postalo zlo od toga. Ne! Ako uistinu želiš
znati što mislimo kada kažemo da kršćanstvo ima posebnu moć vrline, reći ću ti.
Crkva je jedina stvar na zemlji koja može ovjekovječiti određenu vrlinu i
učiniti da bude nešto više od mode. Stvar je toliko očita i povijesno utemeljena
da sumnjam da bi ju ikada mogao zanijekati. Ne možeš zanijekati da je savršeno
moguće da će se sutra ujutro u Italiji, ili Irskoj, pojaviti čovjek ne samo
jednako dobar, nego dobar na jednak način kao sveti Franjo Asiški. Dobro, sad
uzmi druge primjere ljudskih vrlina, od kojih su mnoge sjajne. Engleski
džentlmen iz elizabetanskog doba je bio galantan i idealističan, ali možeš
li stajati ovdje na ovoj livadi i biti engleski džentlmen iz elizabetanskog doba? Uvjereni republikanac iz osamnaestog stoljeća, sa svojim strogim
patriotizmom i jednostavnim životom, je bio dobar momak, ali jesi li ga ikada
vidio? Jesi li ikada vidio uvjerenog republikanca? Nakon samo stotinu godina
taj vulkan revolucionarske istinitosti i junaštva hladan je poput mjesečevih
planina. Tako je, i tako će biti s etikama koje zuje uzduž Fleet Streeta u
trenutku dok ti ovo govorim. Koja bi fraza nadahnula londonskog službenika ili
radnika u ovom trenutku? Možda da mu kažemo da je sin Britanskog carstva iznad
kojeg sunce nikada ne zalazi, možda da je motor svog sindikata, ili da je
klasno osvješten proleter ovog ili onog. Možda da mu samo kažemo da je
džentlmen, što zasigurno nije? Sva ova imena i pojmovi su časni, ali koliko
dugo će trajati? Kraljevstva se ruše, industrijski se uvjeti mijenjaju,
predgrađa neće trajati vječno. Što će ostati? Reći ću ti! Katolički svetac će
ostati!"
Iz djela: Kugla i Križ
